1¶ A ka oho ake a Ihu, ka korero kupu whakarite ano ki a ratou, ka mea,
1In odgovarjaje jim zoper govori Jezus v prilikah, rekoč:
2Ka rite te rangatiratanga o te rangi ki tetahi kingi, i whakatakoto marena mo tana tama,
2Nebeško kraljestvo je podobno človeku, kralju, ki je napravil svatovščino sinu svojemu.
3A tonoa ana ana pononga, hei karanga i te hunga i korerotia ki te marena: heoi kihai ratou i pai ki te haere.
3In pošlje hlapce svoje, naj pokličejo tiste, ki so bili povabljeni na svatovščino; a niso hoteli priti.
4Ka tono ano ia i era atu pononga, ka mea, Mea atu ki te hunga i korerotia, Na kua rite taku hakari; kua oti aku puru, aku mea momona te patu, a kua rite katoa nga mea: haere mai ki te marena.
4Zopet pošlje druge hlapce in veli: Recite povabljencem: Glej, pojedino svojo sem pripravil, junci moji in pitanci so poklani in vse je pripravljeno; pridite na svatovščino!
5Otira i paopaongia e ratou, haere ana ko tetahi ki tana mara, ko tetahi ki tana hokohoko.
5Oni pa niso marali in so odšli, eden na polje svoje, drugi pa po kupčiji svoji.
6Na hopukina ana ana pononga e nga mea i mahue, tukinotia ana ratou, a whakamatea iho.
6Drugi pa so zgrabili hlapce njegove in jih zasramotili in ubili.
7Otiia i riri te kingi: a tonoa atu ana ana taua, whakangaromia ana taua hunga kohuru, tahuna iho to ratou pa.
7Kralj pa se razjezi ter pošlje vojske svoje in pogubi tiste ubijalce in požge njih mesto.
8Katahi ia ka mea ki ana pononga, E rite ana te marena, ko te hunga ia i karangatia kihai i pai.
8Tedaj veli hlapcem svojim: Svatovščina je sicer pripravljena, ali povabljenci niso bili vredni.
9Na haere koutou ki nga pekanga o nga ara, a tonoa mai ki te marena te hunga katoa e kite ai koutou.
9Pojdite torej na razpotja, in kolikorkoli jih najdete, pokličite jih na svatovščino!
10Na ka haere aua pononga ki nga ara, a huihuia katoatia ana te hunga i kitea e ratou, ana pai, ana kino: na kiki ana te marena i nga manuhiri.
10In tisti hlapci odidejo na ceste in zbero vse, katerekoli najdejo, hudobne in dobre; in svatovska dvorana se napolni z gostmi.
11Otiia, no te tapokoranga, o te kingi kia kite i nga manuhiri, ka kitea e ia i reira he tangata kahore nei ona kakahu marena:
11Ko pa pride kralj, da pogleda goste, ugleda tu človeka, ki ni bil oblečen v svatovsko oblačilo,
12A ka mea ki a ia, E hoa, he aha koe i tomo mai ai ki konei kahore nei ou kahu marena? Heoi kihai ia i kuihi.
12in mu reče: Prijatelj, kako si prišel sem, ko nimaš svatovskega oblačila? On pa mu umolkne.
13Na ka mea te kingi ki nga kaimahi, Herea ona ringa, ona waewae, kawea atu, maka ki te pouri i waho rawa; ko te wahi tera o te tangi, o te tetea o nga niho.
13Tedaj reče kralj služabnikom svojim: Zvežite mu roke in noge ter ga vrzite v zunanjo temo; tam bo jok in škripanje z zobmi.
14He tokomaha hoki e karangatia, he ruarua ia e whiriwhiria.
14Kajti mnogo jih je poklicanih, a malo izvoljenih.
15¶ Me i reira ka haere nga Parihi, ka runanga ki te pehea e mau ai tetahi kupu ana.
15Tedaj odidejo farizeji in se posvetujejo, kako bi ga v besedi ujeli.
16A ka tonoa ki a ia a ratou akonga me nga tangata piri ki a Herora, hei mea, E te Kaiwhakaako, e matau ana matou he pono koe, e whakaako ana koe i te ara a te Atua i runga i te pono, e kore ano ta te tangata e whakaaroa e koe: e kore nei hoki koe e titiro ki te kanohi tangata.
16In pošljejo k njemu učence svoje s Herodovci, naj reko: Učenik, vemo, da si resničen in pot Božjo v resnici učiš, in mar ti ni nikogar, kajti ne gledaš ljudem na lice.
17Tena, korerotia ki a matou, E pehea ana tou whakaaro? He mea tika ranei te hoatu takoha ki a Hiha, kahore ranei?
17Povej nam torej, kaj se ti zdi? Ali je prav dati cesarju davek ali ne?
18Otiia i mohio a Ihu ki to ratou whakaaro kino, a ka mea, He aha ta koutou e whakamatautau na i ahau, e te hunga tinihanga?
18Jezus pa, spoznavši njih hudobnost, reče: Kaj me izkušate, hinavci?
19Tena koa, kia kite ahau i te moni takoha. A mauria mai ana e ratou ki a ia he pene.
19Pokažite mi davčni denar. In oni mu prineso denar.
20Na ka mea ia ki a ratou, No wai tenei ahua me te tuhituhinga?
20In reče jim: Čigava je ta podoba in napis?
21Ka mea ratou ki a ia, No Hiha. Katahi ia ka mea ki a ratou, Hoatu ki a Hiha nga mea a Hiha; ki te Atua ano nga mea a te Atua.
21Reko mu: Cesarjeva. Tedaj jim reče: Dajte torej cesarju, kar je cesarjevega, in Bogu, kar je Božjega.
22Ka rongo ratou, ka miharo: a mahue ake ia i a ratou, a haere ana ratou.
22In ko to slišijo, se začudijo, ter ga pusté in odidejo.
23¶ I taua ra ka haere mai ki a ia nga Haruki, e mea nei kahore he aranga, ka ui ki a ia,
23Tisti dan pristopijo k njemu saduceji, ki pravijo, da ni vstajenja, in ga vprašajo,
24Ka mea, E te Kaiwhakaako, i mea a Mohi, Ki te mate te tangata, a kahore ana tamariki, ma tona teina e marena tana wahine, e whakatupu ake he uri mo tona tuakana.
24rekoč: Učenik! Mojzes je rekel: „Ako kdo umre brez otrok, naj vzame njegov brat ženo njegovo in zbudi seme bratu svojemu“.
25Na tokowhitu tetahi whanau i a matou, he tuakana, he teina: te marenatanga o te tuatahi, ka mate, a hore ona uri, waiho iho tana wahine ma tona teina.
25Pri nas pa je bilo sedem bratov. Prvi se oženi in umre, in ker ni imel zaroda, zapusti ženo svojo bratu svojemu.
26Me te tuarua ano, me te tuatoru, puta noa i te tuawhitu.
26Ravno tako tudi drugi in tretji prav do sedmega.
27A, muri iho i a ratou katoa, ka mate te wahine.
27Nazadnje za vsemi pa umre žena.
28Na, i te aranga, ma wai o te tokowhitu te wahine? i a ratou katoa nei hoki ia.
28Ob vstajenju torej, čigava žena bo od teh sedmerih? kajti vsi so jo imeli.
29Na ka whakahoki a Ihu, ka mea ki a ratou, E he ana koutou, te mohio ki nga karaipiture, ki te kaha ano o te Atua.
29Jezus pa odgovori in jim reče: Motite se, ker ne poznate ne pisma, ne moči Božje.
30I te aranga hoki e kore ratou e marena, e kore ano e hoatu kia marenatia, engari ka rite ki nga anahera a te Atua i te rangi.
30Ob vstajenju namreč se ne ženijo in ne može, temuč so kakor angeli Božji v nebesih.
31Na, ko te aranga o te hunga mate, kahore ano koutou i kite i ta te Atua i korero ai ki a koutou, i mea ai,
31Za vstajenje mrtvih pa, ali niste brali, kar vam je rekel Bog, govoreč:
32Ko ahau te Atua o Aperahama, te Atua o Ihaka, te Atua o Hakopa? ehara te Atua i te Atua no te hunga mate, engari no te hunga ora.
32„Jaz sem Bog Abrahamov in Bog Izakov in Bog Jakobov“? On ni Bog mrtvih, ampak živih.
33A, no ka rongo te mano, ka miharo ki tana ako.
33In ko to slišijo množice, se silno čudijo nauku njegovemu.
34¶ No te rongonga ia o nga Parihi, kua kapi i a ia te mangai o nga Haruki, ka whakamine tahi ratou.
34Ko pa farizeji slišijo, da je saducejem zavezal jezik, se zbero vkup.
35Na ka ui tetahi o ratou, he kaiako i te ture, ka whakamatautau i a ia, ka mea,
35In eden izmed njih, učenik postave, vpraša, izkušaje ga:
36E te Kaiwhakaako, ko tehea te kupu nui o te ture?
36Učenik, katera zapoved je v postavi največja?
37Ka mea a Ihu ki a ia, Kia whakapaua tou ngakau, tou wairua, tou hinengaro, ki te aroha ki te Ariki, ki tou Atua.
37Jezus mu pa reče: „Ljubi Gospoda, Boga svojega, iz vsega srca svojega in iz vse duše svoje in iz vse pameti svoje“.
38Ko te tuatahi tenei, ko te kupu nui.
38Ta je prva in največja zapoved.
39He rite ano te tuarua ki tenei, Kia aroha koe ki tou hoa tata, ano ko koe.
39Druga pa je tej podobna: „Ljubi bližnjega svojega kakor samega sebe“.
40Kei runga i enei kupu e rua e iri ana te ture me nga poropiti.
40Ob teh dveh zapovedih visi vsa postava in proroki.
41¶ A, i nga Parihi e noho huihui ana, ka ui a Ihu ki a ratou,
41Ko se pa farizeji snidejo, jih vpraša Jezus,
42Ka mea, He pehea o koutou whakaaro ki a te Karaiti? Na wai ia tama? Ka mea ratou ki a ia, Na Rawiri.
42rekoč: Kaj se vam zdi o Kristusu? Čigav sin je? Reko mu: Davidov.
43Ka mea ia ki a ratou, He aha ra a Rawiri, i a ia e nohoia ana e te Wairua, i karanga ai i a ia he Ariki? i mea hoki ia,
43Vpraša jih: Kako ga torej David v Duhu imenuje Gospoda, ko pravi:
44I mea te Ariki ki toku Ariki, hei toku matau koe noho ai, kia meinga ra ano e ahau ou hoariri hei turanga waewae mou.
44„Rekel je Gospod Gospodu mojemu: Sedi na desnico mojo, dokler ne položim sovražnikov tvojih nogam tvojim za podnožje“.
45Na, ka kiia nei ia e Rawiri he Ariki, he pehea i tama ai ki a ia?
45Če ga torej David imenuje Gospoda, kako je sin njegov?In nihče mu ni mogel odgovoriti besede, in od tega dne si ga ni upal nihče več vprašati.
46A hore he tangata i ahei te whakahoki kupu ki a ia, kihai rawa ano tetahi i maia ki te ui ki a ia i taua ra iho ano.
46In nihče mu ni mogel odgovoriti besede, in od tega dne si ga ni upal nihče več vprašati.