1¶ Ki te tino kaiwhakatangi. He himene, he waiata. Hamama, e te whenua katoa, ki te Atua:
1{Načelniku godbe. Pesem in psalm.} Ukajte Bogu po vsej zemlji!
2Himenetia te kororia o tona ingoa, kia whai kororia te whakamoemiti ki a ia.
2S strunami pojte o slavi njegovega imena, slavo pridevajte hvali njegovi!
3Mea atu ki te Atua, Ano te wehi o au mahi! Ma te nui o tou kaha e ngohengohe ai ou hoariri ki a koe.
3Govorite Bogu: Kako strašna so dela tvoja! Zavoljo velike moči tvoje se ti z laskanjem vdajajo sovražniki tvoji.
4E koropiko katoa te whenua ki a koe; ka himene ki a koe; ka himene ratou ki tou ingoa. (Hera.
4Vsa zemlja se ti bo klanjala in ti psalme prepevala, vsi bodo pevali o tvojem imenu. (Sela.)
5Haere mai kia kite i nga mahi a te Atua: mataku rawa tana mahi ki nga tama a te tangata.
5Pridite in glejte velika dela Božja, strašen je v dejanju proti sinovom človeškim!
6Nana i mea te moana hei tuawhenua: haere a waewae ana ratou ra roto i te awa; hari ana matou ki a ia i reira.
6Morje je izpremenil v suho, prek velike reke so šli peš; tam smo se radovali v njem.
7Ko tona kawanatanga tuturu tonu i runga i tona kaha; e titiro ana ona kanohi ki nga tauiwi; kei whakakake te hunga tutu. (Hera.
7Z močjo svojo gospoduje vekomaj, oči njegove opazujejo narode; kateri so uporni, naj se ne povišujejo pri sebi! (Sela.)
8¶ Whakapaingia to tatou Atua, e nga iwi; kia rangona te reo whakamoemiti ki a ia.
8Slavite, ljudstva, našega Boga in glas hvale njegove naj se razlega!
9Nana nei hoki i mau ai to tatou wairua ki te ora, kahore hoki e tukua e ia o tatou waewae kia nekehia.
9Ki je dušo našo postavil v življenje in ni pripustil, da omahnejo noge naše.
10Kua whakamatauria hoki matou e koe, e te Atua: whakarewaia ana matou e koe, ano he hiriwa e whakarewaia ana.
10Kajti izkušal si nas, o Bog, z ognjem si nas izčistil, kakor se čisti srebro.
11Kua kawea nei matou e koe ki roto ki te kupenga: whakapikaua ana e koe te mea whakamamae ki o matou hope.
11Peljal si nas v mrežo, del si nam težko breme na ledja.
12I meinga ano e koe o matou upoko kia ekengia hoihotia e te tangata; i ra roto matou i te kapura, i te wai: heoi whakaputaina mai ana matou e koe ki te wahi momona.
12Storil si, da so jezdili ljudje čez glavo našo, šli smo skozi ogenj in skozi vodo; a slednjič si nas pripeljal v obilo blaginjo.
13¶ Ka tomo ahau me nga tahunga tinana ki tou whare; ka whakamana ahau i aku kupu taurangi ki a koe,
13Z žgalnimi darovi pojdem v hišo tvojo in ti opravim svoje obljube,
14Era i puaki i oku ngutu, i korerotia e toku mangai i ahau e pouri ana.
14ki so jih izrekle ustne moje in govorila usta moja v stiski moji.
15Ka whakaekea e ahau mau nga mea momona hei tahunga tinana, ngatahi ano me te mea kakara o nga hipi toa; ka tukua e ahau he puru, he koati. (Hera.
15Žgalne daritve pitanih ovác ti prinesem in kadilo ovnov, daroval bom vole s kozliči vred. (Sela.)
16Haere mai, whakarongo, e koutou katoa e wehi ana ki te Atua, a maku e whakapuaki tana i mea ai ki toku wairua.
16Pridite, poslušajte vsi, ki se bojite Boga, da povem, kaj je storil duši moji.
17I tangi toku mangai ki a ia: i whakanuia ano ia e toku arero.
17K njemu sem klical s svojimi usti in hvalnica mi je bila na jeziku.
18Ki te whakaaroa e toku ngakau te he, e kore te Ariki e whakarongo mai.
18Ako bi se bil namenil v hudobnost v svojem srcu, Gospod bi ne bil slišal.
19Nei ra he pono kua whakarongo te Atua, kua tahuri ia ki toku reo inoi.
19Ali slišal je Bog, ozrl se je v prošnje moje glas.Slavljen bodi Bog, ki ni zavrgel prošnje moje in mi ni odtegnil milosti svoje.
20Kia whakapaingia te Atua, kihai nei i whakapeau ke i taku inoi, i tana atawhai hoki ki ahau.
20Slavljen bodi Bog, ki ni zavrgel prošnje moje in mi ni odtegnil milosti svoje.