1¶ Na he whanaunga to Naomi, ara to tana tahu, he tangata taonga nui, no te hapu o Erimereke; ko Poaha tona ingoa.
1Imela je pa Naomi sorodnika po možu svojem, vrlega in bogatega moža, iz rodovine Elimelekove, in ime mu je bilo Boaz.
2Na ka mea a Rutu Moapi ki a Naomi, Kia haere ahau ki te mara ki te hamu i nga puku parei i muri i te tangata e manakohia mai ai ahau. Ano ra ko tera, Haere, e taku tamahine.
2In Ruta Moabka reče Naomi: Dovoli, naj grem na polje in pobiram klasje za njim, v čigar očeh najdem milost. Ona ji veli: Pojdi, moja hči!
3Na haere ana ia, a, no te taenga atu, ka hamu i te mara i muri i nga kaikokoti: a tupono noa ia ko te wahi o te mara i a Poaha o te hapu o Erimereke.
3Nato gre in pride in pobira za ženjci na polju. In prigodi se ji, da zaide na njivo Boazovo, ki je bil iz Elimelekove rodovine.
4¶ Na ko te taenga o Poaha i Peterehema, ka mea ki nga kaikokoti, Kia noho a Ihowa ki a koutou. Ano ra ko ratou ki a ia, Kia manaakitia koe e Ihowa.
4In glej, Boaz pride iz Betlehema in reče ženjcem: GOSPOD bodi z vami! In oni mu odzdravijo: Blagoslovi te GOSPOD!
5Katahi ka mea a Poaha ki tana tangata i tohutohu nei i nga kaikokoti, Na wai tenei kotiro?
5Nato vpraša Boaz hlapca svojega, ki je bil postavljen čez ženjce: Čigava je ta mladenka?
6Na ka whakahoki te kaitohutohu i nga kaikokoti, ka mea, Ko te kotiro Moapi tenei i hoki tahi mai nei raua ko Naomi i te whenua o Moapa;
6Hlapec, ki je bil postavljen nad ženjci, odgovori: Mladenka je Moabka, ki je prišla z Naomo nazaj z Moabske poljane.
7I mea mai hoki ia, Tukua ahau kia hamu, kia kohikohi i roto i nga paihere, i muri i nga kaikokoti: heoi haere ana ia, a i konei tonu ia o te ata iho ano a tae mai ki naianei; he iti nei tona noho i te whare.
7In mi je dejala: Naj pobiram, prosim, in spravljam med snopjem, za ženjci; in je prišla in vztrajala od jutra do sedaj, samo da je prav malo doma posedela.
8Na ka mea a Poaha ki a Rutu, E kore ranei koe e rongo mai, e taku tamahine? Kaua e haere ki tetahi mara ke hamu ai; kaua ano e haere atu i konei; engari me noho tonu ki konei, ki aku kotiro.
8Tedaj reče Boaz Ruti: Slišiš li, hči moja? Ne pojdi na drugo njivo pobirat, tudi ne hodi odtod, ampak pridruži se deklam mojim.
9Kia matatau ou kanohi ki te mara e kotia ana e ratou, ka whai i a ratou: kahore ianei ahau i ki atu ki nga taitamariki kia kaua ratou e pa ki a koe? E matewai hoki koe, haere ki nga oko, inu ai i ta nga taitamariki i utu mai ai.
9Glej, na kateri njivi žanjejo, in pojdi tja za njimi! Ali nisem zapovedal mladeničem, naj se te nihče ne dotakne? In kadar boš žejna, pojdi k posodam in pij, kar moji hlapci zajemajo!
10Na ka tapapa iho tera, ka piko iho ki te whenua, a ka mea ki a ia, Na te aha koe i manako mai ai ki ahau, i mohio ai hoki ki ahau, he manene nei hoki ahau?
10Tedaj pade ona na obličje svoje in se prikloni do tal in mu reče: S čim sem našla milost pred očmi tvojimi, da se prijazno oziraš po meni, ki sem tujka?
11Na ka whakahoki a Poaha, ka mea ki a ia, Kua ata korerotia mai ki ahau nga mea katoa i mea ai koe ki tou hungawai i muri i te matenga o tau tahu, tau whakarerenga hoki i tou papa, i tou whaea, i te whenua ano i whanau ai koe, a haere mai ana ki te iwi kihai i mohiotia e koe i mua ake nei.
11Boaz odgovori in ji reče: Natanko mi je bilo povedano vse, kar si storila tašči svoji, odkar ti je umrl mož, in kako si zapustila svojega očeta in mater svojo in zemljo, ki si v njej rojena, in si šla k ljudstvu, ki ga poprej nisi nič poznala.
12Ma Ihowa e utu tau mahi; kia ata rite hoki te utu e homai ki a koe e Ihowa, e te Atua o Iharaira, kua tae mai nei hoki koe ki raro ki ona parirau okioki ai.
12GOSPOD ti poplačaj delo tvoje, in popolno povračilo ti pridi od GOSPODA, Izraelovega Boga, ki si prišla k njemu, da imaš pribežališče pod perutmi njegovimi!
13Ano ra ko tera, Kia manakohia mai ahau, e toku ariki; ka ora nei hoki toku ngakau i a koe, he pai hoki tau kupu ki tau pononga; ko ahau ia kahore e rite ki tetahi o au pononga wahine.
13In ona reče: Gospod moj, naj najdem milost v očeh tvojih; zakaj ti si me potolažil in na srce govoril dekli svoji, čeprav nisem kakor ena dekel tvojih.
14I mea ano a Poaha ki a ia i te wa i kai ai, Haere mai ki konei, ki te kai taro mau, ka tuku hoki i tau kongakonga ki roto ki te winika. Na ka noho ia ki te taha o nga kaikokoti, i homai ano e ratou he witi pahuhu mana. Na kai ana ia, a ka makona, a toe ake.
14In ko je bil čas jedi, ji veli Boaz: Pridi sem in jej kruh in omakaj grižljaj svoj v kisu. In ona sede poleg ženjcev. In poda ji opraženega zrnja, in jedla je in se nasitila in ostanke shranila.
15A, i tona whakatikanga ki te hamu, ka ako a Poaha i ana taitamariki, ka mea, Kia hamu ano ia i roto i nga paihere; kaua ano hoki ia e meinga kia whakama.
15In ko vstane, da zopet pobira, ukaže Boaz hlapcem svojim, rekoč: Dajte, da pobira tudi med snopjem, in je nikar ne sramotite!
16Whakangahorotia ano etahi kapunga mana, whakarerea atu kia kohia e ia, kaua hoki e riria.
16Tudi nalašč potegujte zanjo klasje iz snopkov in pustite na tleh, da pobira, in nihče je zato ne svari.
17¶ Na ka hamu ia i te mara a ahiahi noa, a patupatu ana e ia ana i hamu ai: a me te mea kotahi te epa parei.
17Tako je pobirala na polju do večera; in iztolkla je, kar je nabrala, in bilo je okoli efe ječmena.
18Na tangohia ana e ia, a haere ana ki te pa, a ka kite tona hungawai i ana i hamu ai: i whakaputainga ano e ia, i homai ki a ia nga toenga i a ia kua makona.
18In vzame to in gre v mesto; in njena tašča je videla, koliko je nabrala; in izname in ji poda, kar ji je preostalo, ko se je bila nasitila.
19Na ka mea tona hungawai ki a ia, I hamu koe ki hea inaianei? I hea hoki koe e mahi ana? kia manaakitia te tangata i mohio na ki a koe. Na korerotia ana e ia ki tona hungawai te tangata i mahi nei ia ki a ia, a ka mea, Ko te ingoa o te tangata i mahi nei ahau ki a ia inaianei ko Poaha.
19Nato ji reče tašča njena: Kod si danes pobirala in kje si delala? Blagoslovljen bodi, ki se je prijazno ozrl nate! In pove tašči svoji, pri kom je delala, in reče: Ime možu, pri katerem sem danes delala, je Boaz.
20Ano ra ko Naomi ki tana hunaonga, Kia manaakitia ia e Ihowa, kihai nei tona aroha i mahue ki te hunga ora, ki te hunga mate. Na ka mea a Naomi ki a ia, He tata taua tangata ki a taua, no o taua whanaunga tupu.
20In Naomi reče snahi svoji: Blagoslovljen bodi od GOSPODA, čigar milost ne zapusti ne živih, ne mrtvih! Še ji pove Naomi: Ta mož je bližji sorodnik najin, eden teh, ki jim gre pravica odkupiti naju.
21Na ka mea ano a Rutu Moapi, I mea mai ano hoki ia ki ahau, Kia tata tonu koe ki aku tangata, kia poto ra ano aku mea katoa te kokoti.
21In Ruta Moabka reče: Tudi to mi je velel: Vztrajaj pri hlapcih mojih, dokler ne požanjejo vsega, kar je moje.
22Na ka mea a Naomi ki a Rutu, ki tana hunaonga, He pai, e taku tamahine, ki te haere tahi koe me ana kotiro, kei riria koe i te mara ke.
22Naomi pa reče snahi svoji Ruti: Dobro je, hči moja, da hodiš ven z deklami njegovimi, da te ne žalijo na kateri drugi njivi.Tako se je družila, pobirajoč klasje, Boazovim deklam, dokler ni minila ječmenova in pšenična žetev, in je prebivala s taščo svojo.
23Na kei te whai tonu ia i nga kotiro a Poaha, ka hamu a poto noa nga parei te kokoti, me te witi hoki te kokoti; i tona hungawai ia tona nohoanga.
23Tako se je družila, pobirajoč klasje, Boazovim deklam, dokler ni minila ječmenova in pšenična žetev, in je prebivala s taščo svojo.