1Odpowiedź łagodna uśmierza gniew; ale słowa przykre wzruszają popędliwość.
1¶ Ma te kupu ngawari e kaupare te riri; ma te kupu taimaha ia e whakaoho te riri.
2Język mądrych zdobi umiejętność; ale usta głupich wywierają głupstwo.
2¶ Ko te arero o te tangata whakaaro nui e whakahua tika ana i te matauranga: e whakapuaki ana ia te mangai o nga kuware i te wairangi.
3Na każdem miejscu oczy Paóskie upatrują złe i dobre.
3¶ Kei nga wahi katoa nga kanohi o Ihowa, e titiro ana ki te hunga kino, ki te hunga pai.
4Zdrowy język jest drzewo żywota; ale przewrotność z niego jest jako zdruzgotanie od wiatru.
4¶ Ko te arero reka he rakau no te ora; tena ki te wanoke a roto he wawahi wairua.
5Głupi gardzi karaniem ojca swego; ale kto przyjmuje napomnienie, stanie się ostrożnym.
5¶ E whakahawea ana te wairangi ki te papaki a tona papa; ko te tangata ia e mahara ana ki te ako ka mohio ki te tupato.
6W domu sprawiedliwego jest dostatek wielki; ale w dochodach niepobożnego zamięszanie.
6¶ He nui te taonga kei te whare o te tangata tika; he raruraru ia kei roto i nga mea hua ki te tangata kino.
7Wargi mądrych sieją umiejętność; ale serce głupich nie tak.
7¶ E ruia ana te matauranga e nga ngutu o nga whakaaro nui: kahore ia he pena a te ngakau o nga kuware.
8Ofiara niepobożnych jest obrzydliwością Panu; ale modlitwa szczerych podoba mu się.
8¶ He mea whakarihariha ki a Ihowa te whakahere a te hunga kino: engari e manako ana ia ki te inoi a te hunga tika.
9Obrzydliwością Panu jest droga bezbożnego, ale tego, co idzie za sprawiedliwością, miłuje.
9¶ He mea whakarihariha ki a Ihowa te huarahi o te tangata kino: ko te tangata ia e whai ana i te tika tana e aroha ai.
10Karanie srogie należy temu, co opuszcza drogę; a kto ma w nienawiści karność, umrze.
10¶ He kino te papaki ki te tangata e whakarere ana i te ara; a, ko te tangata e kino ana ki te ako, ka mate.
11Piekło i zatracenie są przed Panem; jakoż daleko więcej serca synów ludzkich.
11¶ Kei te aroaro o Ihowa te reinga me te whakangaromanga; engari rawa hoki nga ngakau o nga tama a te tangata.
12Naśmiewca nie miłuje tego, który go karze, ani do mądrych przychodzi.
12¶ E kore te tangata whakahi e aroha ki te kaipapaki; e kore hoki e haere ki te hunga whakaaro nui.
13Serce wesołe uwesela twarz; ale dla żałości serca duch strapiony bywa.
13¶ Ma te koa o te ngakau ka pai ai te mata: ma te pouri ia o te ngakau ka maru ai te wairua.
14Serce rozumne szuka umiejętności; ale usta głupich karmią się głupstwem
14¶ E rapu ana te ngakau mohio i te matauranga; ko te kuware ia ta te mangai o nga wairangi e kai ai.
15Wszystkie dni ubogiego są złe; ale kto jest wesołego serca, ma gody ustawiczne.
15¶ He kino nga ra katoa o te hunga pouri; he hakari tonu ta te tangata i te ngakau marama.
16Lepsza jest trocha w bojaźni Paóskiej, niżeli skarb wielki z kłopotem.
16¶ He pai ke te iti i kinakitia ki te wehi ki a Ihowa, i te nui taonga i kinakitia ki te raruraru.
17Lepszy jest pokarm z jarzyny, gdzie jest miłość, niżeli z karmnego wołu, gdzie jest nienawiść.
17He pai ake te tina puwha ko te aroha hei kinaki, i te kau whangai e kinakitia ana ki te mauahara.
18Mąż gniewliwy wszczyna swary; ale nierychły do gniewu uśmierza zwady.
18¶ He whakaoho tautohe ta te tangata pukuriri: he pehi pakanga ia ta te tangata manawanui.
19Droga leniwego jest jako płot cierniowy, ale ścieszka szczerych jest równa.
19¶ Ko te ara o te tangata mangere, ano he taiepa tataramoa; he ara nui ia to te tangata tika.
20Syn mądry uwesela ojca; ale głupi człowiek lekce waży matkę swoję.
20¶ He tama whakaaro nui, ka koa te papa: tena ko te tama kuware, he whakahawea ki tona whaea.
21Głupstwo jest weselem głupiemu, ale człowiek roztropny prostuje drogę swoję.
21¶ Ki te tangata maharakore he mea whakahari te wairangi; he tika ia te haere a te tangata matau.
22Gdzie niemasz rady, rozsypują się myśli; ale w mnóstwie radców ostoją się.
22¶ Ki te kahore he runanga, ka pororaru nga tikanga: ma te tokomaha ia o nga kaiwhakatakoto whakaaro ka mau ai.
23Weseli się człowiek z odpowiedzi ust swoich: bo słowo według czasu wyrzeczone, o jako jest dobre!
23¶ Kei ta tona mangai i whakahoki ai he koa mo te tangata: ko te kupu i te wa i tika ai, ano te pai!
24Drogę żywota rozumny ma ku górze, aby się uchronił piekła głębokiego.
24¶ Ki te tangata whakaaro nui e ahu whakarunga ana te ara ki te ora, he mea kia mahue ai i a ia te reinga o raro.
25Pan wywróci dom pysznych; ale wdowy granicę utwierdzi.
25¶ Ka hutia ake e Ihowa te whare o te tangata whakakake: engari ka whakapumautia e ia te rohe o te pouaru.
26Myśli złego są obrzydliwością Panu! ale powieści czystych są przyjemne.
26¶ He mea whakarihariha ki a Ihowa nga whakaaro nanakia; he mea kohakore ia nga kupu ahuareka.
27Kto chciwie naśladuje łakomstwa, zamięszanie czyni w domu swoim; ale kto ma w nienawiści dary, będzie żył.
27¶ Ko te tangata apo taonga, raruraru ana i a ia tona whare; ka ora ia te tangata e kino ana ki nga mea homai noa.
28Serce sprawiedliwego przemyśliwa, co ma mówić; ale usta niepobożnych wywierają złe rzeczy.
28¶ Ko te ngakau o te tangata tika e ata whakaaro ana ki te kupu hei whakahokinga; ko te mangai ia o te tangata kino e tahoro ana i nga mea kikino.
29Dalekim jest Pan od niepobożnych; ale modlitwę sprawiedliwych wysłuchiwa.
29¶ E matara ana a Ihowa i te hunga kino: otiia e rongo ana ia ki te inoi a te hunga tika.
30Światłość oczów uwesela serce, a wieść dobra tuczy kości.
30¶ Ma te marama o nga kanohi ka koa ai te ngakau: a ma te rongo pai ka momona ai nga wheua.
31Ucho, które słucha karności żywota, w pośrodku mądrych mieszkać będzie.
31¶ Ko te taringa e whakarongo ana ki te whakatupato e ora ai, ka noho i waenga i te hunga whakaaro nui.
32Kto uchodzi ćwiczenia, zaniedbywa duszy swojej; ale kto przyjmuje karanie, ma rozum.
32¶ Ko te tangata e whakakahore ana ki te papaki, e whakahawea ana ki tona wairua; engari ko te tangata e rongo ana ki te ako, ka whiwhi ki te ngakau mahara.
33Bojaźó Paóska jest ćwiczenie się w mądrości, a sławę uprzedza poniżenie.
33¶ Ko te wehi ki a Ihowa te ako o te whakaaro nui; ko te ngakau whakaiti hoki e haere ana i mua i te honore.