1Gdy siądziesz, abyś jadł z panem, uważaj pilnie, kto jest przed tobą;
1¶ Ki te noho tahi korua ko te rangatira ki te kai, ata whakaaroa marietia tera i tou aroaro:
2Inaczej wraziłbyś nóż w gardło swoje, jeźlibyś był chciwy pokarmu.
2Whakapakia he maripi ki tou korokoro, ki te mea he tangata kakai koe.
3Nie pragnij łakoci jego; bo są pokarmem obłudnym.
3Kaua e hiahia ki ana mea reka: he kai tinihanga hoki era.
4Nie staraj się, abyś się zbogacił; owszem, zaniechaj opatrzności twojej.
4¶ Kaua e taruke ki te mea taonga: kati tau mea ki tou matauranga.
5I miałżebyś obrócić oczy twoje na bogactwo, które prędko niszczeje? bo sobie uczyni skrzydła podobne orlim, i uleci do nieba.
5E anga mai ranei ou kanohi ki taua mea korekore nei? He pono hoki ka whai parirau te taonga, koia ano kei te ekara, rere ana whaka te rangi.
6Nie jedz chleba człowieka zazdrosnego, a nie żądaj łakoci jego.
6¶ Kaua e kainga te kai a te tangata kanohi kino, kei minamina hoki koe ki ana mea reka.
7Albowiem jako on ciebie waży w myśli swej, tak ty waż pokarm jego. Mówić: Jedz i pij, ale serce jego nie jest z tobą.
7Ko tana hoki e mea ai i roto i a ia, pera tonu ia: E kai, e inu; koia tana kupu ki a koe; kahore ia ona ngakau ki a koe.
8Sztuczkę twoję, którąś zjadł, zwrócisz, a utracisz wdzięczne słowa twoje.
8Ko te kongakonga i kainga e koe, ka ruakina e koe, ka maumauria ano hoki au kupu reka.
9Przed głupim nie mów; albowiem wzgardzi roztropnością powieści twoich.
9¶ Kaua e korero ki nga taringa o te kuware; ka whakahawea hoki ia ki te whakaaro nui o au kupu.
10Nie przenoś granicy starej, a na rolę sierotek nie wchodź.
10¶ Kei whakanekehia e koe te rohe tawhito; kei haere koe ki nga mara a te pani:
11Bo obroóca ich możny; onci się podejmuje sprawy ich przeciwko tobie.
11No te mea he kaha to ratou kaiwhakaora; ka tohea e ia ta ratou tohe ki a koe.
12Obróć do nauki serce twoje, a uszy twoje do powieści umiejętności.
12¶ Anga atu tou ngakau ki te ako, me ou taringa ki nga kupu o te matauranga.
13Nie odejmuj od młodego karności; bo jeźli go ubijesz rózgą, nie umrze.
13Kaua e tohungia te whiu ki te tamaiti: ki te patua hoki ia e koe ki te rakau, e kore ia e mate.
14Ty go bij rózgą, a duszę jego z piekła wyrwiesz.
14Tatatia ia e koe ki te rakau, a ka whakaorangia e koe tona wairua i te reinga.
15Synu mój! będzieli mądre serce twoje, będzie się weseliło serce moje, serce moje we mnie;
15E taku tama, ki te whakaaro nui tou ngakau, ka koa hoki toku ngakau, ae ra, toku nei ano:
16I rozweselą się nerki moje, gdy będą mówiły wargi twoje, co jest prawego.
16Ae ra, ka hari oku whatumanawa, ina korero ou ngutu i nga mea tika.
17Niech nie zajrzy serce twoje grzesznikom; ale raczej chodż w bojaóni Paóskiej na każdy dzieó;
17¶ Kei hae tou ngakau ki te hunga hara; engari kia wehi koe ki a Ihowa, a pau noa te ra.
18Bo iż jest zapłata, przeto nadzieja twoja nie będzie wykorzeniona.
18He pono hoki tera ano he whakautu; e kore ano hoki tau i tumanako ai e hatepea atu.
19Słuchaj, synu mój! a bądź mądry, i nawiedź na drogę serce twoje.
19¶ Whakarongo ra, e taku tama, kia whai whakaaro hoki koe, a whakatikaia tou ngakau i te ara.
20Nie bywaj między pijanicami wina, ani między żarłokami mięsa;
20Kei uru ki te hunga kakai waina; ki te hunga pukukai kikokiko:
21Boć pijanica i żarłok zubożeje, a ospały w łatach chodzić będzie.
21No te mea ka tutuki tahi te tangata inu raua ko te tangata kakai ki te rawakore; he tawhetawhe hoki te kakahu a te momoe mo te tangata.
22Słuchaj ojca twego, który cię spłodził, a nie pogardzaj matką twoją, gdy się zstarzeje.
22Whakarongo ki tou papa nana koe; kaua hoki e whakahawea ki tou whaea ina ruruhi ia.
23Kupuj prawdę, a nie sprzedawaj jej; kupuj mądrość, umiejętność i rozum.
23Hokona te pono, kaua hoki e whakawhitiwhitia; ae ra, te whakaaro nui, te ako hoki, me te matauranga.
24Bardzo się raduje ojciec sprawiedliwego, a kto spłodził mądrego, weseli się z niego.
24Nui atu hoki te koa o te papa o te tangata tika; a, ko te tangata e whanau he tama whakaaro nui mana, ka hari ia ki a ia.
25Niech się tedy weseli ojciec twój, i matka twoja; i niech się rozraduje rodzicielka twoja.
25Kia hari tou papa raua ko tou whaea, ina, kia koa te wahine i whanau ai koe.
26Synu mój! daj mi serce twoje, a oczy twoje niechaj strzegą dróg moich.
26E taku tama, homai tou ngakau ki ahau, kia manako ano hoki ou kanohi ki aku ara.
27Bo nierządnica jest dół głęboki, a cudza żona jest studnia ciasna.
27No te mea he rua hohonu te wahine kairau; he poka kuiti te wahine ke.
28Ona też jako zbojca zasadzki czyni, a zuchwalców między ludźmi rozmnaża.
28Ae ra, ka whanga ia ano he kaipahua, a ka whakatokomahatia e ia nga tangata poka ke.
29Komu biada? Komu niestety? Komu zwady? Komu krzyk? Komu rany daremne? Komu zapalenie oczów?
29¶ Ko wai e aue? Ko wai e tangi? Ko wai e totohe? Ko wai e ngangautia? Ko wai e maru, he mea takekore? Ko wai e whero tonu ona kanohi?
30Tym, którzy siadają na winie; tym, którzy chodzą, szukając przyprawnego wina.
30Ko te hunga e noho roa ana ki te waina; ko te hunga e haere ana ki te rapu i te waina whakaranu.
31Nie zapatruj się na wino, gdy się rumieni, i gdy wydaje w kubku łunę swoję, a prosto wyskakuje.
31Kaua e titiro ki te waina i te mea e whero ana, ina puta tona kara i roto i te kapu, ina mania tona heke.
32Bo na koniec jako wąż ukąsi, a jako żmija uszczknie;
32Tona tukunga iho ano he nakahi e ngau ana, koia ano kei te wero a te neke.
33Oczy twoje patrzyć będą na cudze żony, a serce twe będzie mówiło przewrotności;
33E kite hoki ou kanohi i nga mea rereke, a ka puta he kupu rereke i tou ngakau.
34I będziesz jako ten, który leży w pośród morza, a jako ten, który śpi na wierzchu masztu;
34Ae ra, ka rite koe ki te tangata e takoto ana i waenga moana, ki te tangata ranei e takoto ana i te tihi o te rewa.
35Rzeczesz:Ubito mię, a nie stękałem, potłuczono mię, a nie czułem. Gdy się ocucę, udam się zaś do tego.
35A ka mea koe, Patua ana ahau e ratou, a kihai ahau i mamae; tatatia ana ahau e ratou, a kihai ahau i mohio: a hea ahau ara ake ai? Ka rapua ano e ahau.