1A všetok judský ľud vzal Uziáša, ktorý mal šestnásť rokov, a urobili ho kráľom namiesto jeho otca Amaziáša.
1Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje.
2On vystavil Elót a prinavrátil ho Júdovi, keď už bol ľahol kráľ a ležal so svojimi otcami.
2On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca.
3Uziáš mal šestnásť rokov, keď začal kraľovať, a kraľoval päťdesiatdva rokov v Jeruzaleme. A meno jeho matky bolo Jecholia z Jeruzalema.
3Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema.
4Robil to, čo je spravedlivé v očiach Hospodinových, všetko tak, ako robil Amaziáš, jeho otec.
4Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja.
5A vyhľadával Boha vo dňoch Zachariáša, ktorý sa rozumel videniu Božiemu, a vo dňoch, v ktorých hľadal Hospodina, dával mu Bôh šťastný prospech.
5Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je učio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreću.
6A vyjdúc bojoval proti Filištínom a rozboril múr mesta Gátu aj múr mesta Jabneho i múr mesta Ašdóda. A vystavil mestá v Ašdódsku a v zemi Filištínov.
6On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji.
7A Bôh mu pomáhal proti Filištínom i proti Arabom, ktorí bývali v Gur-bále, i proti Meunom.
7Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana.
8A Ammonci dávali Uziášovi dary. A jeho meno sa roznieslo až hen, kade sa ide do Egypta, pretože bol náramne mocný.
8Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio.
9A Uziáš vystavil veže v Jeruzaleme, pri bráne Uhlu a pri bráne Údolia, a pri Mikcoe, a opevnil ich.
9Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio.
10Vystavil veže aj na púšti a vykopal mnoho studieň, lebo mal mnoho stáda jako na nížinách tak i na rovinách, oráčov a vinárov po vrchoch a po úrodných poliach, pretože bol milovníkom pôdy.
10Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.
11A Uziáš mal vojsko bojovníkov, vychádzajúcich do vojny po čatách, v počte, v akom boli počítaní od pisára Jehiela a úradníka Maaseiáša pod správou Chananiáša, jedného z veliteľov kráľových.
11Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u četama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova.
12Celý počet hláv otcov udatných mužov bol dva tisíce šesťsto.
12Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuće i šest stotina.
13A pod ich správou bolo vojenného ľudu tristo sedem tisíc päťsto, udatných bojovníkov, aby pomáhali kráľovi proti nepriateľovi.
13Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuća i pet stotina boju vičnih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja.
14A Uziáš im pripravil, všetkému vojsku, malé štíty, ťažké kopije, prilby, panciere, lučištia i kamene do prakov.
14Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke.
15A narobil v Jeruzaleme vtipne vymyslených nástrojov vojenných, myšlienky to vtipného muža, aby boly na vežiach a na uhloch strieľať strelami a hádzať veľké kamene. A jeho meno sa roznieslo širokoďaleko, pretože mu bolo zázračne pomáhané, až i zmocnel.
15Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašće nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao čudesnu pomoć sve dok se nije osilio.
16Ale keď zmocnel, pozdvihlo sa jeho srdce, až sa i porušil a dopustil sa hriechu nevernosti proti Hospodinovi, svojmu Bohu, lebo vošiel do chrámu Hospodinovho, aby kadil na oltári na kadenie.
16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku.
17A vošiel za ním kňaz Azariáš a s ním osemdesiati kňazi Hospodinovi, udatní mužovia.
17Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi.
18A postavili sa proti kráľovi Uziášovi a riekli mu: Nie tebe, Uziášu, náleží kadiť Hospodinovi, ale kňazom, synom Áronovým, ktorí sú posvätení nato, aby kadili. Vyjdi zo svätyne, lebo si sa dopustil hriechu nevernosti, ani ti to nebude na česť od Hospodina Boha.
18Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!"
19Na to sa rozhneval Uziáš a vo svojej ruke držal kadidlo, aby kadil. A v tom, čo bol rozhnevaný na kňazov, zjavilo sa malomocenstvo na jeho čele pred kňazmi v dome Hospodinovom, ako stál nad oltárom, na ktorom sa kadilo.
19Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika.
20A keď sa obrátil k nemu Azariáš, najvyšší kňaz, a pozrel na neho jako aj všetci kňazi, videli, že hľa, je malomocný na svojom čele; preto ho rýchle vyviedli odtiaľ, ale aj on sám sa ponáhľal vyjsť, pretože ho ranil Hospodin.
20Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario.
21A tak bol kráľ Uziáš malomocný až do dňa svojej smrti a súc malomocný býval v osobitnom dome, pretože bol vylúčený z domu Hospodinovho. A Jotám, jeho syn, bol nad domom kráľovým súdiac ľud zeme.
21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.
22A ostatné deje Uziášove, prvé i posledné, opísal Izaiáš, syn Ámosov, prorok.
22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija.
23A tak ľahol Uziáš a ležal so svojimi otcami, a pochovali ho s jeho otcami na poli pohrabišťa, ktoré patrilo kráľom, lebo riekli: Je malomocný. A kraľoval Jotám, jeho syn, miesto neho.
23Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.