1A toto je požehnanie, ktorým požehnal Mojžiš, muž Boží, synov Izraelových pred svojou smrťou
1Ovo je blagoslov kojim Mojsije - čovjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt.
2a riekol: Hospodin prišiel od Sinai a vzišiel im od Seira jako svetlo rána, zaskvel sa od vrchu Fárana a prišiel z myriád svätých. Z jeho pravice im svietil oheň zákona.
2Reče on: "Dođe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih dođe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka.
3Ako veľmi miluješ ľudí! Všetci jeho svätí sú v tvojej ruke, a oni sa kladú k tvojim nohám. Každý si odnáša užitok z tvojich rečí.
3Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvođeni."
4Zákon nám prikázal zachovávať Mojžiš, dedičný majetok shromaždenia Jakobovho.
4(Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom;
5A bol v Ješurúne jako kráľ, keď sa shromažďovaly hlavy, kniežatá ľudu, dovedna pokolenia Izraelove.
5i bje kralj u Ješurunu kad se sakupiše glavari narodni, kad se sjediniše plemena Jakovljeva.
6Nech žije Rúben a nech nezomrie, a z jeho málo mužov nech je veľký počet.
6Nek' živi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' živi šačica njegovih!
7A toto žiadal Júdovi a riekol: Uslyš, Hospodine, hlas Júdov a priveď ho k jeho ľudu. Svojimi rukami bude bojovať zaň, a ty mu buď pomocou vyslobodiť ho od jeho protivníkov.
7Evo što reče za Judu: Uslišaj, Jahve, glas Judin i privedi ga k njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv dušmana njegovih.
8A o Lévim povedal: Tvoje thumím a tvoje urím boly dané, ó, Pane, tvojmu svätému mužovi, ktorého si zkúsil v Masse, s ktorým si mal spolu svár pri vodách Meríba,
8O Leviju reče: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime čovjeku milosti svoje, koga si u Masi iskušao, s kojim si se preo kod voda meripskih.
9ktorý povedal o svojom otcovi a o svojej materi: Nevidel som ho! A neznal svojich bratov ani nevedel o svojich synoch; lebo ostríhali tvoje reči a zachovávali tvoju smluvu.
9O ocu svome i majci reče on: Nisam ih vidio! Braće svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvrće, jer tvoju riječ on je vršio i tvojega se držao Saveza.
10Vyučovať budú tvojim súdom Jakoba a tvojmu zákonu Izraela; klásť budú kadivo pred tvoju tvár a zápalnú obeť dokonalú na tvoj oltár.
10On uči Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podiže kad k tvojim nosnicama i paljenicu na žrtvenik ti stavlja.
11Požehnaj, Hospodine, jeho silu, a nech sa ti ľúbi práca jeho rúk! Poraz bedrá tých, ktorí by povstali proti nemu, i bedrá tých, ktorí ho nenávidia, tak aby nepovstali.
11O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu.
12Benjaminovi povedal: Milý Hospodinov! Bezpečne bude bývať s ním; bude ho ochraňovať každého dňa, a bude prebývať medzi jeho plecami.
12O Benjaminu reče: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda počiva. Višnji ga štiti svih njegovih dana, između njegovih prebiva bregova.
13A Jozefovi povedal: Jeho zem je požehnaná Hospodinova pre skvostné veci nebies, pre rosu a pre bohatú priepasť, ktorá sa rozkladá hlboko dole,
13O Josipu reče: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska i što se u bezdanima dolje krije!
14pre skvostné úrody slnka a pre skvostné veci, vyhnané mesiacmi,
14Najbolje od onog što daruje sunce i što mlađak novi nosi,
15pre najprednejšie veci starodávnych vrchov a pre skvostné veci večných brehov,
15prvine s drevnih planina i najbolje s vječnih brežuljaka,
16pre skvostné veci zeme a jej náplne a pre milostivú priazeň toho, ktorý prebýva v kre. Nech to všetko prijde na hlavu Jozefovu a na temeno hlavy toho, ktorý je nazarejom, oddeleným, svojich bratov.
16ponajbolji rod zemlje i svega što je na njoj i milost Onog što prebiva u grmu. Nek' sve to dođe na glavu Josipovu, na tjeme posvećenog između sve braće!
17Ako prvorodené jeho vola, takú bude mať nádheru, a jeho rohy budú jako rohy jednorožca; nimi bude drgať národy napospol, až do končín zeme. A to budú myriády Efraima, a budú to tisíce Manassesa.
17K'o prvenac bika on je veličanstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoštva Efrajimova, takve su tisuće Manašeove.
18A Zabulonovi povedal: Raduj sa, Zabulone, keď budeš vychádzať, a, Izachár, vo svojich stánoch!
18O Zebulunu reče: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u šatorima svojim!
19Národy budú svolávať na vrch Boží, tam budú obetovať bitné obeti spravedlivosti, lebo budú ssať hojnosť morí a skryté poklady piesku mora.
19Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave žrtve jer sišu obilje mora i blago skriveno u pijesku.
20Gádovi povedal: Požehnaný ten, ktorý rozširuje Gáda! Bude bývať vo svojom obydlí jako ľvica a uchvatne rameno, áno, i s temenom hlavy.
20O Gadu reče: Nek' je blagoslovljen tko Gada raširi! Poput lavice on počiva razderavši mišicu i glavu.
21Vyhliadol si prvotinu, lebo tam je podiel zákonodarcu, skrytý, a prijde s hlavami ľudu a bude činiť spravedlivosť Hospodinovu i jeho súdy s Izraelom.
21Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je sačuvan dio glavarev. Na čelu svega naroda on je došao, pravdu Jahvinu izvršivši i odluke njegove s Izraelom.
22Dánovi povedal: Dán je ako ľvíča, na lúpež bude vyskakovať z Bázana.
22O Danu reče: Dan je lavić što skače iz Bašana.
23Naftalimu povedal: Naftali je nasýtený priazne Pána a plný požehnania Hospodinovho. Zaujmi do dedičstva more, západ, i juh.
23O Naftaliju reče: Naftali, milostima nasićen, Jahvinim ispunjen blagoslovom: more i jug njegovo su vlasništvo.
24A Aserovi povedal: Požehnaný Aser nad iných synov. Nech má priazeň svojich bratov a nech máča svoju nohu v oleji.
24O Ašeru reče: Blagoslovljen bio Ašer među sinovima! Nek' miljenik bude među braćom svojom, i nek' noge svoje u ulje umače!
25Železo a meď sú tvoje závory, a jako tvoje dni, tak i tvoja sila.
25Nek' ti zasuni budu od gvožđa i mjedi i nek' ti mir traje koliko i život!
26Nie je takého, jako je silný Bôh, ó, Ješurúne, ktorý sa vznáša na nebesiach tebe na pomoc a vo svojej velebe na vysokých oblakoch.
26Nitko nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoć ti jezdi i po oblacima u svom veličanstvu!
27Tvojím príbytkom je Bôh praveku, a dole na pomoc ramená večnosti. Zaženie od tvojej tvári nepriateľa a povie: Zahlaď!
27Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uništi!'
28A tak bude bývať Izrael bezpečne, osobitne prameň Jakobov, v zemi obilia a šťavy hrozna, áno, jeho nebesia budú kropiť rosou.
28U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde.
29Blahoslavený si, Izraelu! Kto je podobný tebe, ľude, zachránený Hospodinom, štítom svojej pomoci, a ktorý je mečom, tvojou pýchou! Preto sa ti budú lichotne koriť tvoji nepriatelia. A ty budeš šliapať po ich výšinách.
29Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i mač tvoj slavodobitni, dušmani ti se ulaguju, al' ti ćeš im gazit' po leđima."