1A Mojžiš svolal všetok izraelský ľud a povedal im: Čuj, Izraelu, ustanovenia a súdy, ktoré ja dnes hovorím vo vaše uši, naučíte sa im a budete ostríhať, aby ste ich činili.
1Mojsije sazva sav Izrael te im reče: "Čuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izričem u tvoje uši! Naučite ih, držite i vršite.
2Hospodin, náš Bôh, učinil s nami smluvu na Horebe.
2Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu.
3Nie s našimi otcami učinil Hospodin tú smluvu, ale s nami, s nami samými, ktorí tu dnes všetci žijeme.
3Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi.
4Tvárou v tvár hovoril Hospodin s vami na vrchu zprostred ohňa.
4Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.
5Ja som stál medzi Hospodinom a medzi vami toho času, aby som vám oznámil slovo Hospodinovo, lebo ste sa báli ohňa a nevyšli ste na vrch. A Hospodin povedal:
5Ja sam u ono vrijeme stajao između Jahve i vas da vam objavim Jahvine riječi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je:
6Ja som Hospodin, tvoj Bôh, ktorý som ťa vyviedol z Egyptskej zeme, z domu sluhov.
6'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
7Nebudeš mať iných bohov predo mnou.
7Nemoj imati drugih bogova uz mene!
8Neučiníš si rytiny nijakej podoby vecí, ktoré sú na nebi hore ani tých, ktoré sú na zemi dole, ani tých, ktoré sú vo vodách pod zemou.
8Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
9Nebudeš sa im klaňať ani im nebudeš slúžiť, lebo ja Hospodin, tvoj Bôh, som silný Bôh revnivý, ktorý navštevujem neprávosť otcov na synoch ešte i na treťom i na štvrtom pokolení tých, ktorí ma nenávidia,
9Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,
10a činím milosť tisícim, tým, ktorí ma milujú a ktorí ostríhajú moje prikázania.
10a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
11Nevezmeš mena Hospodina, svojho Boha, nadarmo, lebo Hospodin nenechá bez pomsty toho, kto by vzal jeho meno nadarmo.
11Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
12Ostríhať budeš deň soboty, aby si ho svätil, tak ako ti prikázal Hospodin, tvoj Bôh.
12Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj.
13Šesť dní budeš pracovať a budeš konať hocijakú svoju prácu.
13Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.
14Ale siedmy deň je sobotou Hospodinovi, tvojmu Bohu; nebudeš robiť nijakej práce, ani ty, ani tvoj syn ani tvoja dcéra ani tvoj sluha ani tvoja dievka ani tvoj vôl ani tvoj osol ani niktoré tvoje hovädo ani tvoj pohostín, ktorý je v tvojich bránach, aby si odpočinul tvoj sluha i tvoja dievka jako ty.
14A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti.
15A budeš pamätať na to, že si bol sluhom v Egyptskej zemi, a že ťa vyviedol odtiaľ Hospodin, tvoj Bôh, silnou rukou a vystretým ramenom, preto ti prikázal Hospodin, tvoj Bôh, aby si svätil sobotný deň.
15Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.
16Cti svojho otca i svoju mať, ako ti prikázal Hospodin, tvoj Bôh, aby sa predĺžily tvoje dni, a aby ti bolo dobre na zemi, ktorú ti dá Hospodin, tvoj Bôh.
16Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.
18Nezosmilníš!
18Ne učini preljuba!
19Neukradneš!
19Ne ukradi!
20Nepovieš na svojho blížneho falošného svedoctva!
20Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
21Nepožiadaš ženy svojho blížneho, ani si nezaželáš domu svojho blížneho, jeho poľa ani jeho sluhu ani jeho dievky, jeho vola ani jeho osla ani ničoho, čo je tvojho blížneho.
21Ne poželi žene bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.'
22Tie slová hovoril Hospodin všetkému vášmu shromaždeniu na vrchu zprostred ohňa, oblaku a mrákavy veľkým hlasom a nepridal k tomu. A napísal ich na dve kamenné dosky a dal ich mne.
22Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploče te ih predao meni.
23A stalo sa, keď ste počuli hlas zprostred tmy a videli ste, že vrch horí ohňom, pristúpili ste ku mne, všetky hlavy vašich pokolení i vaši starší,
23A onda, kad čuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine
24a povedali ste: Hľa, Hospodin, náš Bôh, nám ukázal svoju slávu a svoju veľkosť, a jeho hlas sme počuli zprostred ohňa; dnešného dňa sme videli, že Bôh hovoril s človekom, a žije.
24pa rekoše: 'Jahve, Bog naš, očitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veličajnost; čuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da čovjek može ostati na životu iako mu Bog govori.
25A tedy prečo máme teraz zomrieť, lebo veď nás strávi tento veľký oheň, ak budeme ešte ďalej počúvať hlas Hospodina, svojho Boha, a pomrieme.
25A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti.
26Lebo ktože je, akékoľvek telo, ktoré by počulo hlas živého Boha, hovoriaceho zprostred ohňa, ako my, aby žilo?!
26Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu?
27Ty sa priblíž a počuj všetko, čo povie Hospodin, náš Bôh, a ty budeš hovoriť nám všetko, čo bude hovoriť Hospodin, náš Bôh, tebe, a my budeme počúvať a činiť.
27Ti se primakni i slušaj sve što će ti reći Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi ćemo to poslušati i izvršiti.'
28A Hospodin uslyšal hlas vašich slov, keď ste mi to hovorili, a Hospodin mi riekol: Počul som hlas slov tohoto ľudu, ktoré ti hovorili. Dobre hovorili všetko, čo hovorili.
28Jahve je čuo vaše riječi kad ste mi govorili pa mi reče: 'Čuo sam riječi što ih je taj narod tebi upravio. Sve što su rekli dobro je.
29Oj, aby mali také srdce, jako toto, aby sa ma báli a aby ostríhali všetky moje prikázania po všetky dni, aby im bolo dobre aj ich synom na veky!
29Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!
30Idi, povedz im: Navráťte sa do svojich stánov!
30Hajde, reci im: Vratite se u svoje šatore!
31A ty stoj tu pri mne, a budem ti hovoriť všetky prikázania a ustanovenia a súdy, ktorým ich budeš učiť, aby ich činili v zemi, ktorú im ja dám, aby ju zaujali dedične.
31A ti ostani ovdje kod mene; kazat ću ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima ćeš ih poučiti i koje će oni vršiti u zemlji što im je dajem u posjed.'
32A tedy pozorujte, aby ste činili tak, ako vám prikázal Hospodin, váš Bôh; neuchýlite sa ani napravo ani naľavo.
32Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio! Ne skrećite ni desno ni lijevo.
33Po každej tej ceste, ktorú vám prikázal Hospodin, váš Bôh, pojdete, aby ste žili, a aby vám bolo dobre, a aby ste dlho žili v zemi, ktorú zaujmete do dedičstva.
33Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, označio, da tako uzmognete živjeti, imati sreću i dug život u zemlji koju ćete zaposjesti.