1A stalo sa, keď prišiel Dávid i jeho mužovia do Ciklagu na tretí deň, že videl, že Amalechiti vtrhli do južného kraja i do Ciklagu a zbili Ciklag a spálili ho ohňom.
1¶ A, no ka tae a Rawiri ratou ko ana tangata ki Tikiraka i te toru o nga ra, na kua huaki nga Amareki ki te tonga, ki Tikiraka ano, patua ana a Tikiraka e ratou, tahuna ake ki te ahi;
2A zajali ženy, ktoré boly v ňom, i všetko, od malého až do veľkého; nezabili nikoho, ale ženúc odviedli a išli svojou cestou.
2Whakaraua ana hoki e ratou nga wahine me nga mea o reira, te iti, te rahi; kihai i whakamatea tetahi, engari i kahakina atu, a haere ana i to ratou ara.
3A keď prišiel Dávid a jeho mužovia k mestu, videl, že hľa, je spálené ohňom, a že ich ženy, ich synovia aj ich dcéry sú odvedené do zajatia.
3Heoi, i te taenga o Rawiri ratou ko ana tangata ki te pa, kua oti te tahu ki te ahi, a kau whakaraua atu a ratou wahine, a ratou tama, a ratou tamahine.
4Vtedy pozdvihol Dávid i ľud, ktorý bol s ním, svoj hlas, a plakali, až už nebolo v nich viacej sily plakať.
4Katahi ka puaki te reo o Rawiri ratou ko ana tangata, tangi ana ratou, a kahore noa o ratou kaha ki te tangi.
5Zajaté boly aj obe ženy Dávidove, Achinoam Jizreelská, i Abigaiľ, predtým žena Nábala Karmelského.
5I riro whakarau ano nga wahine tokorua a Rawiri, a Ahinoama o Ietereere, raua ko Apikaira wahine a Napara o Karamere.
6A Dávidovi bolo veľmi úzko, lebo ľud hovoril, aby ho ukameňovali, pretože horkým žiaľom bola naplnená duša všetkého ľudu, lebo každý žialil nad svojimi synmi a nad svojimi dcérami. Ale Dávid sa posilnil v Hospodinovi, svojom Bohu.
6Na mamae rawa a Rawiri, no te mea i kupukupu te nuinga kia akina ia ki te kohatu; i mamae hoki te ngakau o te iwi katoa, o tera, o tera, ki a ratou tama, ki a ratou tamahine: ko Rawiri ia i whakapakari i a ia i roto i a Ihowa, i tona Atua.
7Potom riekol Dávid Ebiatárovi, kňazovi, synovi Achimelechovmu: Dones mi, prosím, efod. A Ebiatár doniesol efod k Dávidovi.
7¶ Na ka mea a Rawiri ki a Apiatara tohunga, tama a Ahimereke, Tena, maua mai te epora ki ahau. Na maua ana te epora e Apiatara ki a Rawiri.
8A Dávid sa dopytoval Hospodina a povedal: Či mám prenasledovať tú rotu a či ju dostihnem? A riekol mu: Prenasleduj, lebo istotne dostihneš a istotne vytrhneš.
8Na ka ui a Rawiri ki a Ihowa, ka mea, Ki te whai ahau i tenei taua e mau ranei ratou i ahau? Na ka mea ia, Whaia; ka mau pu hoki ratou i a koe, a ka riro katoa mai au i a koe.
9A tak išiel Dávid, on i šesťsto mužov, ktorí boli s ním, a prišli až k potoku Besor, kde tí ostatné, zanechaní, zastáli.
9Heoi haere ana a Rawiri ratou ko ana tangata e ono rau, kua tae ki te awa, ki Pehoro, ki te wahi i noho ai te hunga i mahue iho.
10Ďalej prenasledoval iba Dávid a štyristo mužov. Zastálo dvesto mužov, ktorí ustali tak, že nevládali prejsť potok Besor.
10Otiia whai tonu ana a Rawiri ratou ko nga tangata e wha rau: e rua hoki nga rau i noho; i ruha rawa hoki, te whiti ai i te awa, i Pehoro.
11A našli nejakého egyptského muža na poli, ktorého doviedli k Dávidovi a dali mu chleba, a zjedol, aj sa mu dali napiť vody.
11Na ka tupono atu ratou ki tetahi tangata o Ihipa i te parae, a kawea ana ia ki a Rawiri. Na ka hoatu he taro mana, a kai ana ia; i whakainu ano ratou i a ia ki te wai.
12A tiež mu dali kus hrudy sušených fíkov i dva sväzky sušeného hrozna. A keď pojedol, navrátil sa k nemu jeho duch, lebo nejedol chleba ani nepil vody už tri dni a tri noci.
12I hoatu ano e ratou tetahi wahi o te keke piki me etahi tautau karepe e rua, na ka kai ia, a ka hoki tona wairua ki a ia; e toru hoki nga ra, e toru nga po ona kihai nei ia i kai i te kai, kihai i inu i te wai.
13A Dávid mu riekol: Čí si ty a odkiaľ si? A odpovedal: Som egyptský mládenec, sluha amalechitského muža, a môj pán ma zanechal, lebo som chorý toto už tretí deň.
13Na ka mea a Rawiri ki a ia, Na wai koe? no hea hoki koe? Ano ra ko ia, He tamaiti ahau no Ihipa, he pononga na tetahi Amareki; i whakarerea hoki ahau e toku ariki, he panga noku e te mate ka toru enei ra.
14Boli sme vpadli do južného kraja Keréťanov i na územie, ktoré patrí Judsku, i na južnú stranu Kálefovu a Ciklag sme spálili ohňom.
14I huakina e matou te tonga o nga Kereti, me te wahi i a Hura, me te tonga o Karepe; i tahuna ano e matou a Tikiraka ki te ahi.
15A Dávid mu riekol: Či ma zavedieš dolu k tej rote? A on povedal: Prisahaj mi na Boha, že ma nezabiješ a že ma nevydáš do ruky môjho pána, potom ťa zavediem dolu k tej rote.
15Na ka mea a Rawiri ki a ia, E taea ranei ahau te kawe e koe ki raro, ki te ope ra? Ano ra ko ia, Oati mai ki ahau ki te Atua hoki, e kore ahau e whakamatea e koe, e kore e tukua ki nga ringa o toku rangatira, a ka kawea koe e ahau ki raro ki tau a ope.
16A zaviedol ho. A hľa, práve sa boli rozložili po tvári celej zeme jediac a pijúc a slávili pre všetku tú veľkú korisť, ktorú vzali zo zeme Filištínov i zo zeme Júdovej.
16A, no tana kawenga i a ia ki raro, kua wawa noa atu ratou ki te mata o te whenua katoa, e kai ana, e inu ana, e kanikani ana, mo nga taonga nui katoa, taonga parakete, i riro i a ratou i te whenua o nga Pirihitini, i te whenua hoki o Hura.
17A tak ich bil Dávid od mrku až do večera druhého dňa, a neušiel nikto z nich krome štyristo mladých mužov, ktorí vysadli na veľblúdov a utiekli.
17Na patua iho ratou e Rawiri i te puaotanga a taea noatia te ahiahi o te aonga ake: kihai hoki tetahi o ratou i mawhiti, heoi ano ko etahi taitamariki e wha rau i eke ki nga kamera, a rere ana.
18A Dávid vytrhol všetko, čo boli vzali, Amalech, aj obe svoje ženy vytrhol Dávid.
18I riro ano hoki i a Rawiri nga mea katoa i tangohia e nga Amareki: i riro ano i a Rawiri ana wahine tokorua.
19Ani im nič nechýbalo, ani malé ani veľké, jako ani nechýbal nikto zo synov ani z dcér, nechýbalo ani z koristi ani vôbec nič z toho, čo im boli vzali; všetko dopravil Dávid zpät.
19Kihai hoki i ngaro tetahi o a ratou mea; te iti, te rahi, nga tama, nga tamahine, nga taonga parakete, nga mea katoa i tangohia e ratou; i hoki katoa mai a Rawiri.
20A Dávid vzal všetko drobné stádo, ovce a kozy, i hovädá, a tí, ktorí išli pred tým dobytkom, vraveli: Toto je korisť Dávidova.
20I mau ano i a Rawiri nga hipi katoa me nga kahui; a ka arahina e ratou i mua i era atu karerehe, i mea, Ko te taonga parakete tenei a Rawiri.
21Keď potom prišiel Dávid k tým dvesto mužom, ktorí boli tak ustali, že nevládali ísť za Dávidom, a ktorých boli zanechali pri potoku Besore, tí vyšli vústrety Dávidovi a vústrety ľudu, ktorý bol s ním. A Dávid pristúpil k ľudu a pozdravil ho.
21¶ A ka tae a Rawiri ki nga tangata e rua rau i ruha nei, kihai nei i aru i a Rawiri, i meinga ra kia noho ki te awa, ki Pehoro: ka puta ratou ki te whakatau i a Rawiri, ki te whakatau hoki i te iwi i a ia: a ka tata a Rawiri ki aua tangata, ka oha ia ki a ratou.
22Ale všetci mužovia, zlí a beliálski, z mužov, ktorí boli išli s Dávidom, odpovedali a riekli: Pretože neišli s nami, nedáme im z koristi, ktorú sme vytrhli, iba čo každému dáme jeho ženu a jeho synov, a tak nech si odvedú a idú.
22Katahi ka oho ake te hunga kino katoa, nga tangata o Periara i roto i te hunga i haere tahi ratou ko Rawiri, ka mea, Kihai ratou i haere tahi tatou, na, e kore e hoatu ki a ratou etahi o nga taonga i rio mai i a tatou, heoi ano ko te wahine me n ga tamariki a tenei, a tenei, na ma ratou e arahi atu, e haere.
23Ale Dávid riekol: Nerobte tak, moji bratia, s tým, čo nám dal Hospodin, ktorý nás ostríhal a dal tú rotu lupičov, ktorá bola prišla na nás, do našej ruky.
23Katahi a Rawiri ka mea, Kaua e pena, e oku teina, ki ta Ihowa i homai ai ki a tatou; nana nei hoki tatou i tiaki, a homai ana e ia ki a tatou ringa taua ope i haere ake ra ki a tatou.
24Lebo veď kto by vás poslúchol v tejto veci?! Ale jaký diel bude toho, ktorý išiel dolu do boja, taký bude i diel toho, ktorý strážiac sedel pri batožine, rovnako sa rozdelia.
24Ko wai hoki hei whakarongo ki tenei mea a koutou? Ko te wahi hoki a te tangata i haere ki te whawhai kia rite ki te wahi a te tangata i noho ki nga mea: kia rite tonu te wahi ma ratou.
25A tak to bývalo od toho dňa i potom, a učinil to zákonom a obyčajou Izraelovi až do tohoto dňa.
25Na waiho tonu iho e ia tena hei tikanga, hei ritenga mo Iharaira no taua rangi a tuku iho ki tenei ra.
26A keď prišiel Dávid do Ciklagu, poslal z koristi starším Judska, svojim priateľom, a odkázal: Hľa, pre vás požehnanie, dar to z koristi, vzatej od nepriateľov Hospodinových.
26A, i te taenga o Rawiri ki Tikiraka, ka tonoa e ia etahi o nga taonga ki nga kaumatua o Hura, ki ona hoa, a ka mea, Tena tetahi manaaki mo koutou no nga taonga a nga hoariri o Ihowa;
27Tým, ktorí boli v Bét-ele, tým, ktorí v Rámot-négebe, a tým, ktorí v Jattíre,
27Ki nga tangata hoki o Peteere, ki o Ramoto ki te tonga, ki era hoki i Iatiri;
28tým, ktorí v Aroere, tým, ktorí v Sifemóte, tým, ktorí v Eštemoe,
28Ki a Aroere, ki o Hipimoto, ki o Ehetemoa.
29tým, ktorí v Rachále, tým, ktorí v mestách Jerachmeelovcov, tým, ktorí v mestách Kéniho,
29Ki o Rakara, ki o nga pa o nga Ierameeri, ki o nga pa o nga Keni;
30tým, ktorí v Chorme, tým, ktorí v Chor-ašane, tým, ktorí v Atachu,
30Ki o Horema, ki o Korahana, ki o Ataka;
31tým, ktorí v Hebrone, a všetkým miestam, po ktorých chodil Dávid, on i jeho mužovia.
31Ki o Heperona, ki o nga wahi katoa i haereere ai a Rawiri ratou ko ana tangata.