1Prvú knihu som napísal, Teofíle, o všetkom, čo započal Ježiš činiť a učiť,
1¶ Ko te pukapuka tuatahi ra he mea tuhituhi naku, e Tiopira, mo nga mea katoa i timata ai a Ihu te mahi, te ako.
2až do toho dňa, ktorého vzatý bol hore do neba, keď už bol dal skrze Svätého Ducha prikázania apoštolom, ktorých si vyvolil,
2Taea noatia te ra i tangohia atu ai ia, i muri i tana whakaakoranga, ara i ta te Wairua Tapu, ki nga apotoro i whiriwhiria e ia.
3ktorým sa aj zjavoval živý po svojom utrpení mnohými dôkazmi ukazujúc sa im štyridsať dní a hovoriac s nimi o kráľovstve Božom.
3He maha hoki nga tohu i whakakite ora ai ia i a ia ki a ratou, i muri i tona whakamamaetanga, e wha tekau hoki nga ra i kitea ai e ratou, i korerotia ai e ia nga mea o te rangatiratanga o te Atua:
4A shromažďujúc sa s nimi prikazoval im, aby neodchádzali z Jeruzalema, ale aby čakali zasľúbenie Otcovo, o ktorom zasľúbení ste vraj počuli od mňa;
4A, i a ratou ka huihui tahi me ia, ka whai kupu ia kia kaua ratou e haere atu i Hiruharama, a ka mea, Engari kia taria te mea i korerotia i mua e te Matua, i rongo ra koutou ki ahau.
5totiž že Ján krstil vodou, ale vy budete pokrstení Svätým Duchom už o nie mnoho dní.
5I iriiri hoki a Hoani ki te wai; ko koutou ia, e kore e maha ake nga ra, ka iriiria ki te Wairua Tapu.
6A oni síduc sa pýtali sa ho a vraveli: Pane, či v tomto čase obnovíš Izraelovi kráľovstvo?
6¶ No reira, i a ratou ka tamene, ka ui ratou ki a ia, E te Ariki, ko te wa ianei tenei e whakahoki ai koe i te rangatiratanga ki a Iharaira?
7A on im povedal: To nie je vašou vecou zvedieť časy alebo jednotlivé doby, ktoré si Otec uložil vo svojej vlastnej moci,
7Na ko tana meatanga ki a ratou, Ehara ma koutou te mohio ki nga taima, ki nga wa ranei, kua whakaritea e te Matua mana ake te tikanga.
8ale prijmete moc Svätého Ducha, ktorý prijde na vás, a budete mi svedkami i v Jeruzaleme i po celom Judsku i v Samárii a tak až do poslednej končiny zeme.
8Otiia ka riro he kaha i a koutou, ina haere mai te Wairua Tapu ki runga ki a koutou: a hei kaiwhakaatu koutou moku ki Hiruharama, ki Huria katoa, ki Hamaria hoki, a tae noa ki te pito whakamutunga o te ao.
9A keď to povedal, zdvihnutý bol hore, kým oni hľadeli na to, a podňal ho oblak a vzal zpred ich očí.
9A, no ka mutu tana korero i enei mea, i a ratou ano e titiro atu ana, ka tangohia atu ia, a na te kapua i kopaki atu i o ratou kanohi.
10A jako v tom, čo odchádzal, upretým zrakom hľadeli do neba, tu hľa, dvaja mužovia sa postavili vedľa nich v bielom rúchu,
10A, i a ratou e titiro matatau atu ana ki te rangi, i a ia e haere ana, na ko nga tangata tokorua e tu ana i to ratou taha, he ma nga kakahu;
11ktorí aj povedali: Galilejskí mužovia, čo tu stojíte a hľadíte do neba? Tento Ježiš, ktorí bol vzatý od vás hore do neba, prijde tak, ako ste ho videli ísť do neba.
11E mea ana, E nga tangata o Kariri, he aha ta koutou e tu, e matakitaki atu na ki te rangi? ko tena Ihu kua tangohia atu na i a koutou ki te rangi, ka pera ano tona haerenga mai me ia i tirohia atu na e koutou e haere ana ki te rangi.
12Vtedy sa vrátili do Jeruzalema s vrchu, zvaného Olivového, ktorý je blízko Jeruzalema, na cestu sobotného dňa od neho.
12¶ Na hoki ana ratou ki Hiruharama i te maunga e huaina nei ko Oriwa, he wahi e tata ana ki Hiruharama, he haerenga hapati.
13A keď vošli do mesta, vyšli do vrchnej dvorany, kde sa zdržovali Peter a Jakob a Ján a Andrej, Filip a Tomáš, Bartolomeus a Matúš, Jakob Alfeov a Šimon Zelóta, Horlivec, a Júdas Jakobov.
13A ka tomo ratou, ka kake ki te ruma i runga, ki te wahi i noho ai ratou; ara a Pita, a Hemi, a Hoani, a Anaru, a Piripi, a Tamati, a Patoromu, a Matiu, a Hemi tama a Arapiu, a Haimona Heroti, a Hura te teina o Hemi.
14Títo všetci zotrvávali jednomyseľne na modlitbe a v pokornej prosbe so ženami a s Máriou, matkou Ježišovou, i s jeho bratmi.
14Ko enei katoa kotahi tonu te whakaaro i u ai ki te inoi, ki te karakia, me nga wahine; me te whaea o Ihu, me Meri; me ona teina.
15A v tých dňoch vstal Peter v strede učeníkov (a bol tam vovedne zástup tak asi sto dvadsať duší) a povedal:
15¶ I aua ra ka whakatika a Pita i waenganui o nga akonga; a he tokomaha nga tangata i huihui, kei te kotahi rau e rua tekau; a ka mea,
16Mužovia bratia, muselo sa naplniť písmo, ktoré predpovedal Svätý Duch skrze ústa Dávidove o Judášovi, ktorý sa stal vodcom tým, ktorí zajali Ježiša,
16E hoa ma, e oku teina, i tika ano kia whakaritea tenei karaipiture, ta te Wairua Tapu i korerotia ra i mua e te mangai o Rawiri mo Hura, mo te kaiarahi i te hunga nana i hopu a Ihu.
17pretože bol počítaný k nám a bol dostal podiel na tejto službe.
17I huihuia tahitia hoki ia ki a tatou, i a ia ano tetahi wahi o tenei mahi.
18Ten si teda nadobudol pole za mzdu neprávosti a svaliac sa strmhlav rozpukol sa napoly, a vykydly sa všetky jeho vnútornosti.
18Na hokona ana e taua tangata tetahi mara ki te utu o tona hara; a taka tupou iho, koara pu i waenganui, pakaru katoa ki waho ona whekau.
19A stalo sa to známym všetkým, ktorí bývajú v Jeruzaleme, takže je nazvané to pole ich vlastným nárečím: Akeldama, to jest Pole krvi.
19I mohiotia tenei e te hunga katoa e noho ana i Hiruharama; na reira taua wahi i huaina ai ki to tatou reo ko Akerama, ara ko te Mara o te Toto.
20Lebo je napísané v knihe žalmov: Nech je jeho príbytok pustý, a nech nie je nikoho, kto by býval v ňom! a: Jeho biskupstvo nech vezme iný!
20Kua oti hoki te tuhituhi ki te pukapuka o nga Waiata, Kia ururatia tona nohoanga, kaua hoki tetahi tangata e noho ki reira: me tenei, Kia riro tana mahi tirotiro i tetahi atu.
21Musí teda jeden z týchto mužov, ktorí sa s nami schádzali po celý čas, v ktorom Pán Ježiš vchádzal a vychádzal, žil a obcoval medzi nami,
21No reira, ko nga tangata i haere tahi nei tatou, i nga wa katoa i haereere mai ai, i haereere atu ai te Ariki, a Ihu i roto i a tatou,
22počnúc od krstu Jánovho až do dňa, v ktorom bol vzatý od nás hore do neba, byť s nami svedkom jeho zmŕtvychvstania.
22Hei te iriiringa a Hoani timata ai, a tae noa ki te ra i tangohia atu ai ia i a tatou, me whakatu tetahi o era hei hoa mo tatou ki te whakaatu i tona aranga mai.
23A tak postavili dvoch, Jozefa, zvaného Barsabáša, ktorý mal prímeno Justus, Spravedlivý, a Mateja.
23A tokorua a ratou i whakarite ai, ko Hohepa i huaina nei ko Pahapa, ko tetahi o ona ingoa ko Hutuha, raua ko Matiaha.
24A pomodliac sa povedali: Ty, Pane, ktorý znáš srdcia všetkých ľudí, ukáž, prosíme, z týchto dvoch toho jedného, ktorého si si vyvolil,
24Na ka inoi ratou, ka mea, Ko koe, e te Ariki, e mohio ana ki nga ngakau o te katoa, mau e whakaatu ko wai o tenei tokorua tau i whiriwhiri ai,
25aby dostal podiel na tejto službe a na apoštolstve, odkiaľ odstúpil Judáš, aby odišiel na svoje vlastné miesto.
25Hei tango i te wahi i tenei mahi minita, i te turanga apotoro hoki, i taka atu a Hura, he mea kia haere ai ia ki tona wahi.
26A dali im losy, a los padol na Mateja, a bol spolu počítaný s jedonástimi apoštolmi.
26Na ka maka e ratou o raua rota; a ka tau te rota ki a Matiaha; a uru ana ia ki nga apotoro tekau ma tahi.