1A stalo sa slovo Hospodinovo ku mne povediac:
1¶ I puta mai ano te kupu a Ihowa ki ahau, i mea,
2Synu človeka, čo je viac drevo viniča než ktorékoľvek iné drevo? Čo jeho letorast, ktorý bol medzi stromami lesa?
2E te tama a te tangata, he aha te nuinga ake o te waina i nga rakau katoa, o te manga waina i roto i nga rakau o te ngahere?
3Či sa vezme z neho drevo spraviť nejakú prácu? Či azda vezmú z neho klin zavesiť naň nejaký riad, akýkoľvek?
3E tangohia mai ranei tetahi wahi o reira, hei mahinga i tetahi mahi? e tangohia ranei tetahi titi i reira hei whakairi mo tetahi mea?
4Hľa, dáva sa na oheň, aby ho strávil. Oheň strávil oba jeho konce, a jeho prostredok ohorel, či sa hodí na nejakú prácu?
4Nana, e maka ana ki te ahi hei wahie; pau ake i te ahi ona pito e rua, wera iho a waenganui; he pai ranei mo tetahi mahi?
5Hľa, keď bolo neporušené, nespravila sa z neho práca, čím menej potom, keď ho strávil oheň, alebo keď ohorelo, spraví sa ešte z neho nejaká práca!
5Nana, i tona toitutanga, kihai i pai mo tetahi mahi; katahi ka he rawa mo tetahi mahi a muri ake nei, i te mea ka kaia nei e te ahi, a ka wera?
6Preto takto hovorí Pán Hospodin: Ako drevo viniča medzi drevom lesa, ktoré som oddal ohňu, aby ho strávil, tak som oddal obyvateľov Jeruzalema.
6Mo reira ko te kupu tenei a te Ariki, a Ihowa, Ka rite ki taua rakau, ki te waina i roto i nga rakau o te ngahere, i tukua ra e ahau ki te ahi hei wahie, ka pera taku tukunga atu i nga tangata o Hiruharama.
7A obrátim svoju tvár proti nim; z jedného ohňa vyšli, a druhý oheň ich strávi, a zviete, že ja som Hospodin, keď postavím svoju tvár proti nim.
7Ka u atu ano toku mata hei he mo ratou. Ka puta mai ratou i te ahi, otiia ma te ahi ano ratou e kai: a ka mohio koutou ko Ihowa ahau, ina u atu toku mata ki te he mo ratou.
8A obrátim zem na pustinu, pretože sa dopúšťali nevernosti, hovorí Pán Hospodin.
8Ka meinga ano e ahau te whenua hei ururua mo te he i he ai ratou, e ai ta te Ariki, ta Ihowa.