1A Dína, dcéra Leina, ktorú porodila Jakobovi, vyšla sa podívať na dcéry zeme.
1¶ Na ka haere atu a Rina, tamahine a Rea, i whanau nei i a raua ko Hakopa, kia kite i nga tamahine o te whenua.
2Ale keď ju videl Sichem, syn Chamora Hevejského, kniežaťa zeme, vzal ju a ležal s ňou a ponížil ju.
2A ka kite a Hekeme, tama a Hamora Hiwi, rangatira o taua whenua, i a ia; a ka hopukia ia e ia, a ka takoto ki a ia, ka whakaiti hoki i a ia.
3A jeho duša priľnula k Díne, dcére Jakobovej, a zamiloval si dievča a hovoril k jeho srdcu.
3Na ka piri tona wairua ki a Rina, tamahine a Hakopa, a ka aroha ia ki te kotiro ra, ka whakamarie hoki i te ngakau o taua kotiro.
4A Sichem povedal Chamorovi, svojmu otcovi, a riekol: Vezmi mi to dievča za ženu.
4Na ka korero a Hekeme ki a Hamora, ki tona papa, ka mea, Tikina te kotiro nei hei wahine maku.
5A Jakob počul o tom, že poškvrnil Dínu, jeho dcéru, a jeho synovia boli vtedy s jeho dobytkom na poli, ale Jakob mlčal, až prišli.
5Na i rongo a Hakopa kua pokea a Rina, tana tamahine, e ia; a i te parae ana tama, i ana kararehe: na ka whakarongo puku a Hakopa, kia tae mai ra ano ratou.
6A Chamor, otec Sichemov, vyšiel k Jakobovi, aby hovoril s ním.
6¶ Na ka haere a Hamora papa o Hekeme ki a Hakopa ki te korero ki a ia.
7A synovia Jakobovi prišli s poľa, keď to počuli, a mužovia boli naplnení bolesťou a rozhnevali sa veľmi, lebo vykoval bláznovstvo v Izraelovi, ležať s dcérou Jakobovou, čo sa tak nerobí.
7Na ka haere mai nga tama a Hakopa i te parae, i to ratou rongonga; a ka matangerengere aua tangata, ka tino riri hoki, mo tana mahi wairangi i roto i a Iharaira, i a ia i takoto ra ki te tamahine a Hakopa; he mahi hoki kihai i tika.
8A Chamor hovoril s nimi a vravel: Duša môjho syna Sichema visí na vašej dcére; dajte mu ju, prosím vás, za ženu.
8Na ka korero a Hamora ki a ratou, ka mea, Ko Hekeme, ko taku tama, piri tonu tona wairua ki ta koutou tamahine: homai ia ki a ia, ne? hei wahine.
9A sošvagrite sa s nami; svoje dcéry dávajte nám, a naše dcéry berte sebe,
9A kia marenatia tatou ki a tatou; homai a koutou tamahine ki a matou, a me tango hoki a matou tamahine ma koutou.
10bývajte s nami, a zem bude pred vami; osaďte sa a obchodujte s ňou a vlastnite v nej.
10A me noho koutou ki a matou: a ka takoto atu te whenua i mua i a koutou: e noho i reira, ka hokohoko i reira, ka whakatupu rawa ma koutou i reira.
11Aj Sichem hovoril jej otcovi a jej bratom: Nech najdem milosť vo vašich očiach, a čo mi poviete, dám.
11A ka mea a Hekeme ki tona papa ratou ko ona tungane, Kia manakohia mai ahau e koutou, a ko ta koutou e ki mai ai ki ahau ka hoatu e ahau.
12Žiadajte odo mňa akékoľvek veľké veno a dar, a dám, ako mi poviete, len mi dajte dievča za ženu.
12Ahakoa pehea te nui o te tapakuha me te hakari e meatia mai e koutou ki ahau, ka hoatu e ahau ta koutou e ki mai ai ki ahau: otira homai te kotiro hei wahine maku.
13A synovia Jakobovi odpovedali Sichemovi a Chamorovi, jeho otcovi, ľstivo a tak i vraveli, pretože poškvrnil Dínu, ich sestru.
13Na ka whakahoki tinihanga nga tama a Hakopa ki a Hekeme raua ko Hamora, ko tona papa, i mea hoki ratou mo Rina, mo to ratou tuahine, i whakapokea e ia;
14Povedali im: Nemôžeme urobiť takú vec, aby sme dali svoju sestru mužovi, ktorý nie je obrezaný, lebo to nám je mrzkosťou.
14Ka mea ratou ki a raua, E kore tenei mea e taea e matou te mea, te hoatu i to matou tuahine ki te tangata kahore i kotia; he tawainga hoki tena mo matou:
15Len na takýto spôsob vám povolíme: ak budete jako my, aby sa vám obrezal každý mužského pohlavia.
15Tenei ia te mea e whakaae ai matou ki a koutou: ki te peneitia koutou me matou, ki te kotia o koutou tane katoa;
16Vtedy dáme svoje dcéry vám, a vaše dcéry budeme brať sebe. A tak budeme bývať s vami a budeme jedným ľudom.
16Katahi ka hoatu e matou a matou tamahine ki a koutou, ka tangohia mai hoki a koutou tamahine ma matou, a ka noho matou i roto i a koutou, a ka meinga tatou hei iwi kotahi.
17Ale ak nás neposlúchnete, aby ste sa obrezali, vezmeme svoju dcéru a pojdeme.
17Ki te kahore ia koutou e rongo ki ta matou, kia kotia koutou; na ka tango matou i ta matou tamahine, ka haere.
18A ich slová sa ľúbily Chamorovi aj Sichemovi, synovi Chamorovmu.
18¶ Na i pai a ratou kupu ki a Hamora, ki a Hekeme hoki, ki te tama a Hamora.
19A mládenec nemeškal urobiť tú vec, lebo sa mu veľmi ľúbila dcéra Jakobova, a on bol najváženejší zo všetkých v dome svojho otca.
19A kihai i whakaroa taua tamaiti ki te mea i taua mea, he matenui hoki nona ki te tamahine a Hakopa: he nui atu ano ia i nga tangata katoa o te whare o tona papa.
20A Chamor prišiel i Sichem, jeho syn, k bráne svojho mesta, a hovorili mužom svojho mesta a riekli:
20Na ka haere a Hamora raua ko Hekeme, ko tana tama, ki te kuwaha o to raua pa, a ka korero ki nga tangata o to raua pa, ka mea,
21Títo mužovia sa chovajú pokojne naproti nám; nech tedy bývajú v zemi a obchodujú s ňou, a zem, hľa, je dosť široká a priestranná pred nimi. Berme si ich dcéry za ženy a svoje dcéry dávajme im.
21He hunga ata noho tenei ki a tatou; no reira tukua ratou kia noho ki tenei whenua, kia hokohoko ki konei; na ko te whenua nei, nana, he nui noa atu mo ratou; me tango mai e tatou a ratou tamahine hei wahine ma tatou, ka hoatu hoki i a tatou tama hine ki a ratou.
22Avšak len na taký spôsob nám privolia mužovia bývať s nami, aby sme totiž boli jedným ľudom: keď sa nám obreže každý mužského pohlavia, ako sú aj oni obrezaní.
22Kotahi ano ia te mea e whakaae mai ai aua tangata ki a tatou, kia noho ki a tatou, kia waiho hei iwi kotahi, ki te kotia o tatou tane katoa, ki te peratia me ratou kua kotia nei.
23A pri tom či ich dobytok, ich majetok a všetky ich hovädá nebudú vtedy naše? Len im povoľme, a budú bývať s nami.
23Ko a ratou kararehe, ko a ratou taonga, me a ratou kirehe katoa, e kore ianei ena e riro mai i a tatou? erangi me whakaae atu tatou ki a ratou, a ka noho ratou ki a tatou.
24A poslúchli Chamora a Sichema, jeho syna, všetci, ktorí vychádzavali bránou jeho mesta, a obrezali sa všetci mužského pohlavia, všetci, ktorí vychádzavali bránou jeho mesta.
24A i whakarongo ki a Hamora raua ko Hekeme, ko tana tama, nga tangata katoa i haere atu i te kuwaha o tona pa; a i kotia katoatia nga tane, nga tangata katoa i haere atu i te kuwaha o tona pa.
25A stalo sa tretieho dňa, keď mali najväčšiu bolesť, že vzali dvaja synovia Jakobovi, Simeon a Lévi, bratia Dínini, každý svoj meč a prišli smelo na mesto a pobili všetkých mužského pohlavia.
25¶ A i te toru o nga ra, i a ratou e mamae ana, na ka tango nga tama tokorua a Hakopa, a Himiona raua ko Riwai, nga tungane o Rina, i tana hoari, i tana hoari, a haere ohorere ana ki te pa, a patua iho e raua nga tane katoa.
26I Chamora i Sichema, jeho syna, zabili ostrím meča, a vezmúc Dínu z domu Sichemovho vyšli.
26I patua ano hoki e raua a Hamora raua ko Hekeme, ko tana tama ki te mata o te hoari, a tangohia ana e raua a Rina i roto i te whare o Hekeme, a haere ana.
27Potom prišli synovia Jakobovi na pobitých a olúpili mesto, pretože poškvrnili ich sestru.
27Na ka haere nga tama a Hakopa ki te hunga i patua, a pahuatia ana e ratou te pa, mo to ratou tuahine i whakapokea e ratou.
28Ich stádo drobného dobytka, ich voly, ich oslov a to, čo bolo v meste a čo na poli, všetko pobrali.
28I tangohia e ratou a ratou hipi, a ratou kau, a ratou kaihe, me nga mea hoki i te pa, me nga mea ano hoki i te mara;
29Aj všetko ich imanie ako aj všetky ich malé deti a ich ženy zajali a zlúpili, i všetko, čo kde bolo v ktorom dome.
29Me a ratou taonga katoa, a whakaraua ana a ratou tamariki katoa, me a ratou wahine, i pahuatia ano hoki nga mea katoa i roto i te whare.
30A Jakob povedal Simeonovi a Lévimu: Zarmútili ste ma a spôsobili ste mi trápenie, lebo ste ma zosmradili obyvateľom zeme, Kananejom a Ferezejom, a ja mám len málo ľudí. Ak sa shromaždia na mňa, zabijú ma, a budem vyhladený ja i môj dom.
30Na ka mea a Hakopa ki a Himiona raua ko Riwai, Ka raru ahau i a korua, ka meinga kia piro i roto i nga tangata whenua, i roto i nga Kanaani ratou ko nga Perihi: a ka huihui mai ratou ki ahau, ki te hunga tokoiti, a ka patua ahau; a ka ngaro ahau, ahau me toku whare.
31A povedali: Či má niekto zaobchodiť s našou sestrou jako so smilnicou?
31A ka mea raua, Kia peratia koia e ia to matou tuahine me te wahine kairau?