¹Poglejte, koliko ljubezen nam je dal Oče, da se imenujemo otroci Božji, in smo tudi. Zato nas svet ne spoznava, ker njega ni spoznal.

¹Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega.

²Ljubljeni, sedaj smo otroci Božji, a ni se še pokazalo, kaj bodemo. Vemo pa, da bodemo, ko se prikaže, njemu podobni, ker ga bomo videli, kakor je.

²Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

³In vsak, kdor ima to upanje vanj, očiščuje sebe, kakor je on čist.

³I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

⁴Vsak, kdor dela greh, dela tudi protizakonje; in greh je protizakonje.

⁴Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.

⁵In veste, da se je on prikazal, da odvzame grehe naše; in greha ni v njem.

⁵I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu.

⁶Kdorkoli ostaja v njem, ne greši; kdorkoli greši, ga ni videl in ga ni spoznal.

⁶Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.

⁷Otročiči, nihče naj vas ne slepi: kdor dela pravičnost, je pravičen, kakor je on pravičen;

⁷Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan.

⁸kdor dela greh, je iz hudiča, ker hudič greši od začetka. Zato se je prikazal Sin Božji, da razdene dela hudičeva.

⁸Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.

⁹Kdorkoli je rojen iz Boga, ne dela greha, ker seme njegovo ostaja v njem, in grešiti ne more, ker je rojen iz Boga.

⁹Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga.

¹⁰V tem so očitni otroci Božji in otroci hudičevi: kdorkoli ne dela pravičnosti, ni iz Boga, in kdor ne ljubi brata svojega.

¹⁰Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.

¹¹Kajti to je oznanilo, ki ste ga slišali od začetka: naj se ljubimo med seboj;

¹¹Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge.

¹²ne kakor Kajn, ki je bil iz Hudobnega in je ubil brata svojega. In zakaj ga je ubil? Ker so bila hudobna dela njegova, dela brata njegovega pa pravična.

¹²Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.

¹³Ne čudite se, bratje moji, če vas svet sovraži.

¹³Ne čudite se, braćo ako vas svijet mrzi.

¹⁴Mi vemo, da smo prešli iz smrti v življenje, ker ljubimo brate. Kdor ne ljubi, ostaja v smrti.

¹⁴Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.

¹⁵Vsak, kdor sovraži brata svojega, je ljudomorec; in veste, da noben ljudomorec nima večnega življenja, ki bi prebivalo v njem.

¹⁵Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života.

¹⁶V tem smo spoznali ljubezen, da je on dal življenje za nas; tudi mi moramo dati življenje za brate.

¹⁶Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.

¹⁷Kdor pa ima premoženje tega sveta in vidi brata svojega, da je v potrebi, a zapre srce svoje pred njim, kako prebiva ljubezen Božja v njem?

¹⁷Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce - kako ljubav Božja ostaje u njemu?

¹⁸Otročiči moji, ne ljubimo z besedo, tudi ne z jezikom, marveč v dejanju in resnici.

¹⁸Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.

¹⁹In v tem spoznamo, da smo iz resnice, in pred njim bomo pomirili srca svoja,

¹⁹Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje

²⁰da, ako nas srce naše obsoja, je Bog večji od srca našega in pozna vse.

²⁰ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.

²¹Ljubljeni, če nas srce naše ne obsoja, imamo trdno zaupanje do Boga,

²¹Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.

²²in karkoli prosimo, prejmemo od njega, ker držimo zapovedi njegove in delamo, kar je prijetno pred njim.

²²I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.

²³In ta je zapoved njegova, da verujmo v ime Sina njegovega, Jezusa Kristusa, in se ljubimo med seboj, kakor nam je dal zapoved.In kdor drži zapovedi njegove, ostaja v Njem in On v njem. In v tem spoznavamo, da ostaja v nas, iz Duha namreč, ki ga nam je dal.

²³I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed.

²⁴In kdor drži zapovedi njegove, ostaja v Njem in On v njem. In v tem spoznavamo, da ostaja v nas, iz Duha namreč, ki ga nam je dal.

²⁴I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.