1Zatorej, bratje sveti, poklica nebeškega deležni, pazljivo glejte na poslanca in velikega duhovnika naše veroizpovedi, Jezusa,
1Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa:
2ki je zvest njemu, ki ga je naredil, kakor je bil tudi Mojzes zvest v vsej hiši njegovi.
2on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj.
3Večje slave namreč je bil ta za vrednega spoznan od Mojzesa, v kolikor ima večjo čast od hiše tisti, ki jo je napravil.
3Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio.
4Kajti vsako hišo napravi kdo; on pa, ki je vse napravil, je Bog.
4Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.
5In Mojzes je bil zvest v vsej hiši njegovi kakor služabnik, v pričanje tistega, kar se je imelo pozneje oznanjati;
5Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno,
6Kristus pa je zvest kakor sin, vladajoč hiši svoji; čigar hiša smo mi, ako srčno zaupnost in hvalo upanja ohranimo trdno do konca.
6ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.
7Zatorej, kakor govori sveti Duh: „Danes, ko začujete glas njegov,
7Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete,
8ne zakrknite src svojih, kakor v razdražbi ob dnevi izkušnjave v puščavi,
8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji
9kjer so me izkušali očetje vaši s preizkušanjem in gledali dela moja štirideset let.
9gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja
10Zato sem se razsrdil nad tem rodom in rekel: Vedno tavajo v srcu; ali oni niso spoznali potov mojih,
10četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove.
11tako da sem prisegel v jezi svoji: Ne pridejo v pokoj moj!“
11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak!
12Glejte, bratje, da ne bode v kom izmed vas hudobnega srca nevere, ki odpade od Boga živega:
12Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.
13marveč opominjate se vsak dan, dokler se še kliče „danes“, da ne zakrkne kdo izmed vas vsled prevare greha.
13Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.
14Kajti postali smo sodeležniki Kristusa, ako le začetek zaupanja trdno ohranimo do konca;
14Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo
15dokler se pravi: „Danes, ko začujete glas njegov, ne zakrknite src svojih kakor v razdražbi“.
15kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni!
16Kajti kdo so bili tisti, ki so slišali in napravili razdražbo? Ne li pa vsi, ki so izšli iz Egipta po Mojzesu?
16Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?
17Nad katerimi pa se je srdil štirideset let? Mar ne nad njimi, ki so bili grešili, ki so jim telesa popadala v puščavi?
17Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji?
18Katerim pa je prisegel, da ne pridejo v pokoj njegov, če ne njim, ki so bili nepokorni?In vidimo, da niso mogli priti vanj zaradi nevere.
18Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima?
19In vidimo, da niso mogli priti vanj zaradi nevere.
19I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.