¹Ta Melhizedek namreč, kralj v Salemu, duhovnik Boga Najvišjega, ki je bil naproti prišel Abrahamu, vračajočemu se s poboja kraljev, in ga blagoslovil,

¹Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,

²ki mu je tudi Abraham podelil desetino od vsega, (njegovo ime se najprej tolmači: ‚kralj pravičnosti‘, potem pa tudi kralj Salema, to je: ‚kralj miru‘,

²i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira";

³brez očeta je, brez matere, brez rodopisa, nima niti začetka dni niti življenja konca, prispodobljen pa je Sinu Božjemu), ostaja duhovnik za vedno.

³on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.

⁴Preudarite pa, kako velik je bil ta, ki mu je Abraham očak dal desetino od najboljšega plena.

⁴Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega.

⁵In tisti sinovi Levijevi, ki prejemajo duhovništvo, imajo zapoved, odesetiniti ljudstvo po postavi, to je: brate svoje, dasi so ti tudi izšli iz Abrahamovega ledja;

⁵Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.

⁶on pa, ki ni iz njih rodu, je odesetinil Abrahama in blagoslovil njega, ki je imel obljube.

⁶Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja!

⁷A brez vsakega ugovora blagoslavlja večji manjšega.

⁷A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega.

⁸In tukaj jemljejo desetine umrjoči ljudje, tam pa on, o katerem se priča, da živi.

⁸K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi.

⁹In takorekoč po Abrahamu je bil sem Levi, ki prejema desetine, odesetinjen;

⁹I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima

¹⁰kajti bil je še v očetovih ledjih, ko mu je prišel Melhizedek naproti.

¹⁰jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.

¹¹Ako se je torej dosegla popolnost po Levijem duhovništvu (na podlagi tega je namreč ljudstvo prejelo postavo), kaka potreba je bila še, da se postavi drugačen duhovnik „po redu Melhizedekovem“ in se ne imenuje po redu Aronovem?

¹¹Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?

¹²Kajti če se premeni duhovništvo, nastane neogibno tudi izpremena postave.

¹²Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.

¹³Ta namreč, ki se o njem to pravi, je iz drugega rodu, iz katerega ni nihče služil oltarju.

¹³Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku.

¹⁴Kajti znano je, da se je rodil Gospod naš iz Jude, kateremu rodu ni Mojzes ničesar govoril zastran duhovništva.

¹⁴Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike.

¹⁵In ta premena se še jasneje vidi, če je po podobi Melhizedekovi postavljen drugačen duhovnik,

¹⁵To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom:

¹⁶ki ni postal duhovnik po pravilu mesene zapovedi, temuč po moči neminljivega življenja;

¹⁶postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.

¹⁷kajti priča se o njem: „Ti si duhovnik na vekomaj po redu Melhizedekovem“.

¹⁷Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

¹⁸S tem je torej odpravljena prejšnja zapoved, ker je bila slabotna in nekoristna,

¹⁸Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti -

¹⁹(kajti postava ni storila ničesar popolnega), vpeljano pa je boljše upanje, po katerem se bližamo Bogu.

¹⁹jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.

²⁰In v kolikor to ni brez prisege

²⁰I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima,

²¹(oni namreč so postali duhovniki brez prisege, ta pa s prisego po njem, ki je rekel: „Prisegel je Gospod in ne bo se kesal: Ti si duhovnik na vek po redu Melhizedekovem“),

²¹a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik".

²²toliko boljše zaveze porok je postal Jezus.

²²Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.

²³In onih je mnogo postalo duhovnikov, ker je smrt branila enemu vedno ostati;

²³K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati.

²⁴ta pa, ker ostane na vekomaj, ima duhovništvo nepremenljivo.

²⁴A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.

²⁵Zato more tudi popolnoma rešiti tiste, ki se po njem bližajo Bogu, ker vedno živi, da se poteguje zanje.

²⁵Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.

²⁶Kajti tak velik duhovnik se nam je tudi spodobil: svet, nedolžen, brezmadežen, ločen od grešnikov in vzvišen nad nebesa;

²⁶Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -

²⁷ki mu ni vsak dan potreba, kakor onim velikim duhovnikom, darovati žrtve najprej za svoje, potem za ljudstva grehe: kajti to je storil enkrat za vselej, ko je samega sebe daroval.Postava namreč postavlja za velike duhovnike ljudi, podvržene slabostim, beseda prisege, storjene šele po postavi, pa Sina, popolnoma dovršenega za vekomaj.

²⁷koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.

²⁸Postava namreč postavlja za velike duhovnike ljudi, podvržene slabostim, beseda prisege, storjene šele po postavi, pa Sina, popolnoma dovršenega za vekomaj.

²⁸Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.