¹In potem sem videl štiri angele, stoječe na četverih voglih zemlje, držeče četvere vetrove zemlje, da ne veje veter po zemlji, ne po morju, ne čez nobeno drevo.

¹Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem.

²In videl sem drugega angela, stopajočega gori od solnčnega vzhoda, ki je imel pečat Boga živega; in je zaklical z glasom velikim četverim angelom, ki jim je bilo dano kaziti zemljo in morje,

²I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru:

³rekoč: Ne kazite zemlje, ne morja, ne dreves, dokler ne zapečatimo hlapcev Boga našega na njih čelih.

³"Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!"

⁴In slišal sem število zapečatenih: stoinštiriinštirideset tisoš zapečatenih iz vseh rodov sinov Izraelovih.

⁴I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih:

⁵Iz rodu Judovega dvanajst tisoč zapečatenih, iz rodu Rubenovega dvanajst tisoč zapečatenih, iz rodu Gadovega dvanajst tisoč,

⁵iz plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuća, iz plemena Gadova dvanaest tisuća,

⁶iz rodu Aserjevega dvanajst tisoč, iz rodu Neftalimovega dvanajst tisoč, iz rodu Manasejevega dvanajst tisoč,

⁶iz plemena Ašerova dvanaest tisuća, iz plemena Naftalijeva dvanest tisuća, iz plemena Manašeova dvanaest tisuća,

⁷iz rodu Simeonovega dvanajst tisoč, iz rodu Levijevega dvanajst tisoč, iz rodu Isaharjevega dvanajst tisoč,

⁷iz plemena Šimunova dvanaest tisuća, iz plemena Levijeva dvanaest tisuća, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća,

⁸iz rodu Zabulonovega dvanajst tisoč, iz rodu Jožefovega dvanajst tisoč, iz rodu Benjaminovega dvanajst tisoč zapečatenih.

⁸iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća, iz plemena Josipova dvanaest tisuća, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih.

⁹Potem sem videl, in glej: velika množica, ki je nihče ni mogel sešteti, iz vsakega naroda in iz vseh rodov in ljudstev in jezikov, stoječe pred prestolom in pred Jagnjetom, oblečene z belimi oblačili in palme v njih rokah,

⁹Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama.

¹⁰in kličejo z glasom velikim, rekoč: Zveličanje Bogu našemu, sedečemu na prestolu, in Jagnjetu!

¹⁰Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!"

¹¹In vsi angeli so stali okrog prestola in starejšin in četverih živali in so padli pred prestolom na obličje in so molili Boga,

¹¹I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica,

¹²rekoč: Amen! Blagoslov in slava in modrost in zahvala in čast in moč in krepkost Bogu našemu na vekov veke! Amen!

¹²i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen."

¹³In izpregovori eden izmed starejšin, rekoč mi: Kdo so ti, oblečeni z belimi oblačili, in odkod so prišli?

¹³I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?"

¹⁴In mu rečem: Gospod moj, ti veš. In mi reče: To so tisti, ki prihajajo iz stiske velike in so oprali oblačila svoja in jih pobelili v krvi Jagnjetovi.

¹⁴Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.

¹⁵Zato so pred prestolom Božjim in mu služijo noč in dan v svetišču njegovem, in sedeči na prestolu razpne svoj šator nad njimi.

¹⁵Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima.

¹⁶Lačni ne bodo več, ne žejni več, tudi solnce jih ne zadene, ne vročina nobena;kajti Jagnje, ki je sredi prestola, jih bo paslo in jih vodilo k studencem voda življenja; in Bog obriše vsako solzo ž njih oči.

¹⁶Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega

¹⁷kajti Jagnje, ki je sredi prestola, jih bo paslo in jih vodilo k studencem voda življenja; in Bog obriše vsako solzo ž njih oči.

¹⁷jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih."