1{Načelniku godbe; na ‚Smrt sinu‘. Psalm Davidov.} Hvalil te bom, GOSPOD, iz vsega srca svojega, pripovedoval vsa čudovita dela tvoja.
1Al la hxorestro. Por mut-labeno. Psalmo de David. Mi gloros Vin, ho Eternulo, per mia tuta koro; Mi rakontos cxiujn Viajn mirindajxojn.
2Veselil se bom in radoval v tebi, psalme bom prepeval tvojemu imenu, Najvišji.
2Mi gxojos kaj triumfos pro Vi; Mi kantos Vian nomon, ho Vi Plejalta.
3Ker sovražniki moji se umikajo, padajo in ginejo pred obličjem tvojim.
3CXar miaj malamikoj turnigxas malantauxen, Ili falas kaj pereas antaux Vi.
4Zakaj ti si vodil sodbo mojo in pravdo mojo, sedel si na prestolu kot pravičen sodnik;
4CXar Vi faris por mi jugxon kaj plenumon de legxo; Vi sidigxis sur la trono, Vi justa jugxanto.
5pokaral si narode, pogubil krivičnika, njih ime si izbrisal na večne čase.
5Vi indignis kontraux la popoloj, Vi pereigis malpiulojn, Ilian nomon Vi ekstermis por cxiam kaj eterne.
6Sovražnikov je konec, razdejani so na veke, njih mesta si uničil, da, njih spomin je izginil.
6La malamikoj malaperis, ruinigxis por cxiam; Iliajn urbojn Vi renversis, La memoro pri ili pereis kune kun ili.
7A GOSPOD stoluje na veke, pripravil je za sodbo prestol svoj.
7Sed la Eternulo restas eterne, Li pretigis Sian tronon por jugxo.
8On bo sodil vesoljni svet v pravičnosti, pravde razsojal narodom po pravici.
8Kaj Li jugxos la mondon kun justeco, Li plenumos legxojn inter la popoloj kun senpartieco.
9GOSPOD bode tudi grad na višini siromaku, grad na višini ob časih stiske.
9Kaj la Eternulo estos rifugxo por la premato, Rifugxo en la tempo de mizero.
10In bodo upali v te, kateri poznajo ime tvoje, ker ne zapustiš njih, ki te iščejo, GOSPOD.
10Kaj esperos al Vi tiuj, kiuj konas Vian nomon, CXar Vi ne forlasas tiujn, kiuj sercxas Vin, ho Eternulo.
11Hvalnice pojte GOSPODU, ki prebiva na Sionu, oznanjujte ljudstvom dela njegova.
11Kantu al la Eternulo, kiu logxas sur Cion, Rakontu inter la popoloj Liajn farojn.
12Kajti on, ki maščuje kri v moritvi prelito, se jih je spomnil, ni pozabil vpitja trpinov.
12CXar vengxante por la sango, Li memoras pri ili, Li ne forgesas la krion de malfelicxuloj.
13Usmili se me, GOSPOD, ozri se v ponižanje moje od sovražnikov mojih, da me vzdigneš izpred smrtnih vrat:
13Estu favora al mi, ho Eternulo; Vidu, kion mi suferas de miaj malamikoj, Vi, kiu suprenlevas min el la pordegoj de la morto,
14da oznanjam vso slavo tvojo, med vrati hčere sionske se radujem v zveličanju tvojem.
14Por ke mi rakontu Vian tutan gloron En la pordegoj de la filino de Cion Kaj mi gxoju pro Via savo.
15Pogreznili so se narodi v jamo, ki so jo sami napravili; v mrežo, ki so jo skrito nastavili, se je ujela njih noga.
15Enigxis la popoloj en la kavon, kiun ili elfosis; En la reton, kiun ili metis, enkaptigxis ilia piedo.
16Pokazal se je GOSPOD po sodbi, katero je storil: v rok njegovih delo je zapletel brezbožnika. (Pomisleka vredno! Sela.)
16Oni ekkonas la Eternulon laux la jugxo, kiun Li faris; Per la faroj de siaj manoj estas kaptita la malpiulo. Higajon. Sela.
17Brezbožniki se morajo obrniti v pekel, vsi narodi, ki so pozabili Boga.
17La malbonuloj reiru en SXeolon, CXiuj popoloj, kiuj forgesas Dion.
18Kajti siromak ne bode na veke pozabljen, ubožcev upanje ne pogine za večno.
18CXar ne por cxiam malricxulo estos forgesita, Kaj la espero de mizeruloj ne pereos por eterne.
19Vstani, o GOSPOD, da se ne šopiri človek umrljivi, sojeni naj bodo narodi pred obličjem tvojim.V strah jih primi, GOSPOD, spoznajo naj narodi, da so umrjoči. (Sela.)
19Levigxu, ho Eternulo, ke homoj ne tro fortigxu; La popoloj estu jugxataj antaux Via vizagxo.
20V strah jih primi, GOSPOD, spoznajo naj narodi, da so umrjoči. (Sela.)
20Metu, ho Eternulo, timon sur ilin, La popoloj sciu, ke ili estas homoj. Sela.