1Amazija je bil petindvajset let star, ko je zakraljeval, in vladal je devetindvajset let v Jeruzalemu; in materi njegovi je bilo ime Joadana iz Jeruzalema.
1¶ E rua tekau ma rima nga tau o Amatia i tona kingitanga, a e rua tekau ma iwa nga tau i kingi ai ia ki Hiruharama: a ko te ingoa hoki o tona whaea, ko Iehoarana, no Hiruharama.
2In delal je, kar je bilo prav v očeh GOSPODOVIH, ali nikar z nerazdeljenim srcem.
2Na he tika tana mahi ki te titiro a Ihowa, engari kihai i tapatahi te ngakau
3In ko mu je bilo kraljestvo utrjeno, je pobil hlapce svoje, ki so bili ubili kralja, očeta njegovega.
3A, ka pumau tona kingitanga, katahi ka whakamatea e ia ana tangata, nana nei i patu tona papa, te kingi.
4Ali njih otrok ni usmrtil, temuč storil je po tem, kar je pisano v zakonu, v knjigi Mojzesovi, kakor je zapovedal GOSPOD, rekoč: Očetje naj se ne usmrte za otroke, tudi ne otroci za očete, temuč sleherni umrje za svoj greh.
4Ko a raua tama ia kihai i whakamatea; engari i rite tana ki te mea i tuhituhia i te ture i te pukapuka a Mohi, ki ta Ihowa i whakahau ra, Kaua nga matua e mate mo to nga tamariki; kaua hoki nga tamariki e mate mo to nga matua; engari me mate tene i mo tona hara, tenei mo tona hara.
5Amazija je tudi zbral Judo in jih je postavil po očetovskih družinah, po poveljnikih nad tisoč in po poveljnikih nad sto, z vsega Judovega in Benjaminovega; in preštel jih je od dvajsetletnih in više ter jih je našel tristo tisoč izbranih mož, zmožnih iti v vojno, ki so mogli nositi sulico in ščit.
5Na i huihuia hoki e Amatia a Hura, a whakaritea ana he rangatira mano, he rangatira rau mo nga whare o o ratou matua, puta noa i a Hura katoa raua ko Pineamine. A taua ana ratou e ia, te hunga e rua tekau, he maha ake hoki, nga tau, a ka kitea e toru rau mano, whiriwhiri rawa, he hunga haere ki te whawhai, he hunga hapai i te tao, i te whakangungu rakau.
6Vrhutega je najel iz Izraela sto tisoč močnih vojščakov za sto talentov srebra.
6I utua ano hoki e ia etahi o Iharaira, kotahi rau mano, he marohirohi, he maia, kotahi rau taranata hiriwa.
7A mož Božji pride k njemu in reče: O kralj, ne jemlji vojske iz Izraela s seboj; zakaj GOSPOD ni z Izraelom, ni z vsemi Efraimovimi otroki.
7Na, ko te taenga mai o tetahi tangata a te Atua ki a ia, ka mea E te kingi, kaua te taua a Iharaira e haere tahi koutou, no te mea kahore a Ihowa i a Iharaira, ara i nga tama katoa a Eparaima.
8Ampak pojdi sam, delaj, ojači se za boj; Bog te sicer pahne na tla pred sovražnikom, zakaj Bog ima moč i pomagati i poraziti.
8Otiia ki te haere koe, kia toa, kia kaha ki te whawhai; ma Ihowa ano koe e turaki i te aroaro o te hoariri; he kaha hoki to te Atua ki te awhina, ki te turaki.
9Amazija pa reče možu Božjemu: A kaj je storiti zastran tistih sto talentov, ki sem jih dal četam izraelskim? In mož Božji odgovori: Dosti ima GOSPOD, da ti da več nego to.
9Na ka mea atu a Amatia ki te tangata a te Atua, Ha, me pehea nga taranata kotahi rau i hoatu e ahau ki te taua a Iharaira? Ano ra ko te tangata a te Atua, E ahei ana i te Atua te homai ki a koe kia rahi noa ake i tenei.
10Nato jih Amazija oddeli, namreč čete, ki so prišle k njemu iz Efraima, naj gredo v svoj kraj. Zato se njih srd silno razvname nad Judo, in povrnejo se domov v silni jezi.
10Katahi ratou ka wehea atu e Amatia, ara te taua i haere mai ki a ia i Eparaima, kia hoki ki to ratou na wahi. Na mura rawa to ratou riri ki a Hura, a hoki ana ki to ratou wahi, mura tonu te riri.
11Amazija pa se ohrabri in pelje ven ljudstvo svoje ter gre v Solno dolino in porazi iz sinov Seirovih deset tisoč.
11Na ka whakapakari a Amatia i a ia, a arahina ana e ia tona iwi, haere ana ki Raorao Tote, patua iho e ia nga tama a Heira, kotahi tekau mano.
12Deset tisoč pa so jih ujeli sinovi Judovi živih ter so jih peljali na vrh skale in pometali s skalnega vrha v globočino, da so se vsi razpočili.
12Na, ko era atu mano, kotahi tekau, i ora nei, whakaraua ana e nga tama a Hura, kawea ana ki te tihi o te kamaka, maka atu ana i te tihi o te kamaka, a mongamonga noa ratou katoa.
13Ali možje iz čet, ki jih je bil Amazija odslovil, da ne bi šli ž njim v boj, so vdrli v mesta Judova, od Samarije do Bet-horona, in jih pobili tri tisoč ter pobrali mnogo plena.
13Otiia, ko nga tangata o te taua i whakahokia nei e Amatia, kei haere tahi ratou ki te whawhai, whakaekea ana e ratou nga pa o Hura, o Hamaria mai ano a tae noa ki Petehorono, patua iho etahi o ratou, e toru mano, nui atu hoki te taonga i pahuati a e ratou.
14Zgodi se pa, ko se je vrnil Amazija s poboja Edomcev, da prinese bogove sinov Seirovih in jih postavi za svoje bogove, in je molil pred njimi ter jim kadil.
14¶ A, muri i te taenga mai o Amatia i te patunga i nga Eromi, ka mauria mai e ia nga atua o nga tama a Heira, na ka whakaturia e ia hei atua mona, koropiko ana ia ki mua i a ratou, tahuna ana e ia he whakakakara ki a ratou.
15Zato se razvname jeza GOSPODOVA zoper Amazija in pošlje k njemu proroka, ki mu reče: Čemu iščeš tistega ljudstva bogove, ki niso oteli svojega ljudstva iz tvoje roke?
15Na reira ka mura te riri o Ihowa ki a Amatia, a unga ana mai e ia he poropiti ki a ia, hei korero ki a ia, He aha koe i rapu ai i ta nga atua o te iwi na? kihai na hoki to ratou iwi i whakaorangia e ratou i tou ringa.
16In ko je govoril k njemu, mu veli kralj: Smo li tebe postavili kralju za svetovalca? Nehaj! čemu hočeš biti ubit? In neha prorok in reče: Vem, da je Bog sklenil te končati, ker si storil to in nisi poslušal sveta mojega.
16Na, i a ia e korero ana ki a ia, ka mea te kingi ki a ia, Kua waiho ranei koe hei kaiwhakatakoto whakaaro mo te kingi? Kati tau; mo te aha koe kia patua? Na mutu ake ta te poropiti; otiia i ki ano ia, E mohio ana ano ahau kua takoto to te Atua w hakaaro mou, kia ngaro, mo tau meatanga i tenei, mou hoki kihai i rongo ki toku whakaaro.
17Potem se posvetuje Amazija, kralj Judov, in pošlje h kralju Izraelovemu Joasu, sinu Joahaza, sinú Jehujevega, ter sporoči: Pridi, da si pogledava v lice!
17¶ Katahi a Amatia kingi o Hura ka whakatakoto whakaaro, a unga tangata ana ki a Ioaha tama a Iehoahata tama a Iehu kingi o Iharaira, hei ki atu, Tena, taua ka titiro tetahi ki te kanohi o tetahi.
18Joas pa, kralj Izraelov, pošlje k Amaziju, kralju Judovemu, in sporoči: Osat, ki je bil na Libanonu, je poslal k cedri libanonski sporočit: Daj svojo hčer sinu mojemu za ženo! V tem je šla mimo divja zver z Libanona in je poteptala osat.
18Na ka unga tangata a Ioaha kingi o Iharaira ki a Amatia kingi o Hura, hei ki atu, i tono karere te tataramoa i Repanona ki te hita i Repanona, hei ki atu, Homai tau tamahine hei wahine ma taku tama. Na ko te haerenga atu o tetahi kirehe i Repano na, takahia iho e ia taua tataramoa.
19Ti misliš: Poglej, jaz sem porazil Edomce! in srce tvoje te povzdiguje, da si pridobiš slavo. Ostani doma! Zakaj siliš v nesrečo, da padeš ti in Juda s teboj?
19E ki ana koe, Na, kua patua e koe Eroma; a kua whakanekehia ake koe e tou ngakau kia whakapehapeha. E noho ra ki tou whare: he aha koe ka whakapataritari ai, e kino ai koe, e hinga ai koe, a koe na, koutou tahi ko Hura?
20Ali Amazija ni hotel poslušati, kajti od Boga je bilo, da jih izroči njih sovražnikom v pest, zato ker so iskali bogov Edomcev.
20Otiia kihai a Amatia i rongo; na te Atua hoki tena, kia hoatu ai ratou e ia ki te ringa o o ratou hoariri, mo ratou i rapu tikanga i nga atua o Eroma.
21Tedaj je šel gori Joas, kralj Izraelov, in pogledala sta si v lice on in Amazija, kralj Judov, v Betsemesu, ki je na Judovem.
21Heoi haere ana a Ioaha kingi o Iharaira, a ka titiro raua ko Amatia kingi o Hura, tetahi ki te kanohi o tetahi, ki Petehemehe o Hura.
22In Juda je izgubil bitko pred Izraelom, in bežal je vsak v šator svoj.
22Na kua patua a Hura i te aroaro o Iharaira, a rere ana ratou, tena ki tona teneti, tena ki tona teneti.
23In Joas, kralj Izraelov, je ujel Amazija, kralja Judovega, sina Joasa, sinu Joahazovega, v Betsemesu ter ga pripeljal v Jeruzalem, in podrl je zidove jeruzalemske od vrat Efraimovih do Vogelnih vrat, štiristo komolcev.
23I mau ano a Amatia kingi o Hura tama a Ioaha tama a Iehoahata i a Ioaha kingi o Iharaira ki Petehemehe, a kawea ana ia ki Hiruharama, wawahia ana e ia te taiepa o Hiruharama, i te kuwaha mai ano o Eparaima taea noatia te kuwaha o te koki, e wha rau whatianga.
24In vzel je vse zlato in srebro in vse posode, kar jih je bilo v hiši Božji pri Obededomu, tudi zaklade hiše kraljeve, tudi zastavljence, in vrnil se je v Samarijo.
24Na, ko te koura katoa, ko te hiriwa, me nga oko katoa i kitea ki te whare o te Atua, ki a Opereeroma, me nga taonga o te whare o te kingi, me etahi tangata hei taumau, tangohia ake e ia, a hoki ana ki Hamaria.
25Amazija pa, sin Joasov, kralj Judov, je živel po smrti Joasa, sina Joahaza, kralja Izraelovega, še petnajst let.
25A tekau ma rima nga tau i ora ai a Amatia tama a Ioaha kingi o Hura i muri i te matenga o Ioaha tama a Iehoahata kingi o Iharaira.
26Druge zgodbe Amazijeve, prve in poslednje, glej, niso li zapisane v knjigi kraljev Judovih in Izraelovih?
26Na, ko era atu meatanga a Amatia, o mua, me o muri, nana, kahore ianei i tuhituhia ki te pukapuka o nga kingi o Hura, o Iharaira?
27A potem, odkar je Amazija odstopil od GOSPODA, so napravili zaroto zoper njega v Jeruzalemu; on pa je pobegnil v Lahis, in poslali so za njim v Lahis in ga tam usmrtili.In prinesli so ga na konjih in ga pokopali z očeti njegovimi v stolnem mestu Judovem.
27Na no muri i te wa i mahue ai i a Amatia te whai i a Ihowa, ka whakatupuria he he mona ki Hiruharama, a rere ana ia ki Rakihi. Otiia ka unga tangata ratou ki te whai i a ia ki Rakihi, a whakamatea iho ia ki reira.
28In prinesli so ga na konjih in ga pokopali z očeti njegovimi v stolnem mestu Judovem.
28A mauria ana mai i runga hoiho, tanumia ana ki te taha o ona matua, ki te pa o Hura.