1In Jakob povzdigne oči in vidi, in glej, Ezav prihaja in štiristo mož ž njim. In razdeli otroke na Lejo in na Rahelo in na dve dekli;
1¶ A ka maranga ake nga kanohi o Hakopa, na ka titiro atu ia, a ko Ehau e haere mai ana, ratou ko nga tangata e wha rau. Na ka wehea e ia nga tamariki ki a Rea, ki a Rahera, ki nga pononga wahine hoki tokorua.
2in postavi dekli in njune otroke spredaj in Lejo in otroke njene za njimi, Rahelo pa in Jožefa najzadnje.
2I maka ano e ia nga pononga wahine me a raua tamariki ki mua, ko Rea ratou ko ana tamariki ki muri mai, a ko Rahera raua ko Hohepa ki muri rawa.
3Sam pa gre naprej pred njimi in se prikloni do tal sedemkrat, dokler pride blizu brata svojega.
3Na ko ia i haere ki mua i a ratou, a e whitu ona pikonga ki te whenua, a whakatata noa ia ki tona tuakana.
4A Ezav mu priteče naproti, ga objame, se mu oklene vratu in ga poljubi; in oba jočeta.
4Na ka rere a Ehau ki te whakatau i a ia, a ka awhi i a ia, ka hinga hoki ki runga ki tona kaki, ka kihi i a ia: na ka tangi raua.
5In Ezav povzdigne oči, in ko zagleda žene in otroke, reče: Kdo so tebi tile? On odgovori: Otročiči so, ki jih je Bog milostno podaril hlapcu tvojemu.
5¶ Na ka maranga ona kanohi, ka kite ia i nga wahine, ratou ko nga tamariki; a ka mea, Ko wai enei i a koe nei? A ka mea ia, Ko nga tamariki, ko nga ohaohatanga a te Atua ki tau pononga.
6Nato pristopita dekli, oni in njuni otroci, ter se priklonijo.
6Na ka whakatata nga pononga wahine, raua ko a raua tamariki, a ka piko iho.
7Potem pristopi tudi Leja in otroci njeni ter se priklonijo; in naposled pristopi Jožef in Rahela ter se priklonita.
7Na ka whakatata hoki a Rea, ratou ko ana tamariki, a ka piko iho: a muri iho ka whakatata a Hohepa raua ko Rahera, a ka piko iho raua.
8In vpraša Ezav: Kaj hočeš z vsem tistim krdelom, ki sem ga srečal? On pa reče: Da najdem milost v očeh gospoda svojega.
8A ka mea ia, hei aha mau tenei ropu katoa i tutaki nei ki ahau? Ano ra ko ia, Kia manakohia mai ai ahau e toku ariki.
9A Ezav veli: Jaz imam dovolj, brat moj; ti imej, kar je tvoje.
9A ka mea a Ehau, He nui kei ahau; waiho ano i a koe tau, e toku teina.
10In Jakob reče: Nikar; če sem res našel milost v tvojih očeh, prosim, sprejmi darilo moje iz roke moje; saj zategadelj sem zagledal obličje tvoje, kakor da bi bil zagledal obličje Božje, in blagovoljno si me sprejel.
10Ano ra ko Hakopa, Kaua ra; mehemea kua manakohia mai ahau e koe, na, me tango e koe te hakari a toku ringa: ka kite atu nei hoki ahau i tou kanohi, me te mea e titiro atu ana ki te kanohi o te Atua, a ka pai mai ano koe ki ahau.
11Vzemi prosim, blagodar moj, ki so ga privedli k tebi, ker me je milostno obdaril Bog, da imam vsega dosti. In ker ga je silil, je sprejel.
11Tangohia ra taku manaaki i kawea atu na ki a koe; kua atawhai mai nei hoki te Atua ki ahau, a e hua ana aku mea. Na ka tohe ia ki a ia, a ka tangohia e ia.
12Nato reče: Napotiva se in idiva dalje, in jaz te bom spremljal.
12Na ka mea ia, Hapainga, tatou ka haere, me haere ano ahau i mua i a koe.
13Jakob mu reče: Gospod moj ve, da so ti otroci nežni in da imam pri sebi ovce in krave doječe; ako jih bodo preveč gnali en dan, mi pogine vsa čreda.
13A ka mea ia ki a ia, E mohio ana toku ariki he kahakore nga tamariki, a kei ahau hoki nga kahui me nga kau whai kuao: kia kotahi noa rangi e akiakina ana ratou, na ka mate katoa nga kahui.
14Ide naj, prosim, gospod moj pred hlapcem svojim: Jaz pa pojdem počasi in polahkoma po hoji živine, ki je pred menoj, in po hoji otrok, dokler ne pridem k svojemu gospodu v Seir.
14Ko koe, ko toku ariki, e haere i mua i tana pononga: a ka rite taku ata arataki ki te haere a nga mea i toku aroaro nei, ki te haere hoki a nga tamariki, a kia tae ra ano ahau ki toku ariki, ki Heira.
15Še reče Ezav: Postavim naj pri tebi nekoliko ljudstva, ki je z menoj. On pa reče: Čemu to? Da le milost najdem v očeh svojega gospoda!
15Na ka mea a Ehau, Kati, me waiho e ahau ki a koe etahi o nga tangata i ahau nei. A ka mea ia, Hei aha koa? kia manakohia mai ahau e toku ariki.
16Vrne se torej še tisti dan Ezav po svojem potu proti Seiru.
16¶ Na ka hoki a Ehau i taua rangi ano, ka haere ki Heira.
17Jakob pa se napoti v Sukot, kjer si zgradi hišo, živini pa svoji napravi stane. Zato se je imenoval tisti kraj Sukot [T. j. stanovi.].
17A ka turia atu e Hakopa ki Hukota, ka hanga e ia tetahi whare mona, i hanga ano hoki e ia etahi tihokahoka mo ana kararehe: na reira i huaina ai te ingoa o taua wahi ko Hukota.
18In pride Jakob v miru [Ali: v Salem, mesto.] do mesta Sihema, ki je v deželi Kanaanski, ko je dospel iz Padan-arama, in postavi šatore pred mestom.
18A ka tae a Hakopa ki Hareme, ki tetahi pa o Hekeme, ki te whenua o Kanaana, i tona haerenga mai i Paranaarama; a ka noho ki te ritenga atu o te pa.
19In kupi kos polja, na katerem je razpel šator svoj, od sinov Hamorja, očeta Sihemovega, za sto kesit [Kesita pomeni določeno težo srebra ali denarja.].In tu je postavil oltar in ga je imenoval: Bog mogočni je Bog Izraelov.
19Na ka hokona e ia te wahi whenua i tu ai tona teneti i te ringa o nga tama a Hamora, papa o Hekeme, ki nga moni kotahi rau.
20In tu je postavil oltar in ga je imenoval: Bog mogočni je Bog Izraelov.
20Na ka whakaturia e ia tetahi aata ki reira, a huaina iho e ia ko Ereerohe Iharaira.