1Tisti dan bo GOSPOD kaznoval z mečem svojim, trdim in velikim in močnim, leviatana, hitro bežečo kačo, in leviatana, kačo zvito, in ubije zmaja, ki je v morju.
1¶ I taua ra ka patua e Ihowa ki tana hoari maro, hoari nui, hoari kaha a Rewiatana, te nakahi tere, a Rewiatana, te nakahi korohape; ka tukitukia hoki e ia te tarakona i te moana.
2Tisti dan prepevajte o prekrasnem vinogradu:
2I taua ra: He mara waina, waiata atu koutou ki reira.
3Jaz, GOSPOD, ga stražim, vsak trenotek ga bom močil; da ga kdo ne oškodi, ga bom stražil noč in dan.
3Ko ahau, ko Ihowa hei tiaki i a ia; hono tonu taku whakamakuku; ka tiakina e ahau i te po, i te ao, kei tukinotia.
4Srda ni pri meni. O da bi imel trnje in grmovje pred seboj, v boju bi stopal po njem, požgal bi ga hkratu docela!
4Kahore he riri i roto i ahau. He kore noa no nga tataramoa, no nga tumatkauru hei whawhai mai ki ahau! Penei kua haere tonu atu ahau ki runga ki a ratou, tahuna ngatahitia ake e ahau.
5Ali pa naj se izroči v varstvo meni, sklene mir z menoj, sklene naj mir z menoj!
5Kia hopukia mai ranei e ia toku kaha, kia houhia ai te rongo ki ahau; ae ra, kia houhia ano tana rongo ki ahau.
6V prihodnjih dneh se ukoreni Jakob, Izrael bo cvetel in popke poganjal; in napolnijo površje vsega sveta s sadom. –
6A nga ra e haere mai nei ka whai pakiaka nga uri o Hakopa; ka whai puawai, ka kopuku a Iharaira: a ka kapi i a ratou te mata o te ao katoa i te hua.
7Ali ga je Bog udaril, kakor je udaril tiste, ki so ga tepli? ali pa je ubit, kakor so bili ubiti morilci njegovi?
7¶ I rite ranei tana patu i a ia ki tana patunga i ona kaipatu? i rite ranei tona whakamatenga ki te whakamatenga o ana i whakamate ai?
8Zmerno ga je kaznoval, ko ga je poslal v pregnanstvo, odpodil ga je s silovitim dihom svojim ob dnevi vzhodnega vetra.
8He mea mehua tau ngangare ki a ia i tona tukunga atu e koe; kawhakina ana ia e ia ki tana hau pakaha i te ra o te marangai.
9Zato bo s tem poravnana krivica Jakobova; in to bode obilni sad, ko se odpravi greh njegov: da naredi vse oltarjevo kamenje enako zdrobljenemu apnencu in ne postavi več nobene Ašere in solnčne podobe.
9Na ko tenei hei muru i te he o Hakopa; ko nga hua katoa enei o te tahinga i tona hara; kia meinga e ia nga kohatu katoa o te aata kia rite ki te kohatu taioma, kurukuru rawa, a kore ake nga Aherimi me nga whakapakoko e ara ake ake.
10Kajti trdno mesto je postalo samotno, bivališče porušeno in zapuščeno kakor puščava; tam se bodo pasla teleta in tam ležala in objedala brstje njegovo.
10Kei te mokemoke hoki te pa taiepa, he kainga mahue, he mea whakarere, he pera i te koraha: kai ana te kuao kau i reira, takoto ana i reira, pau ake i a ia ona manga.
11Ko mu usahnejo veje, jih odlomijo, žene pridejo ter jih zažgo; zakaj to ljudstvo nima nikakega razuma, zato se ga ne usmili on, ki ga je ustvaril, in on, ki ga je upodobil, mu ne izkaže milosti.
11Ka memenge ona peka, ka whatiia atu: ka haere mai nga wahine, tahuna ana e ratou ki te ahi; ehara hoki ia i te iwi e whai mahara ana: no reira e kore ratou e tohungia e to ratou kaihanga, e kore ano to ratou kaiwhakaahua e aroha ki a ratou.
12In zgodi se tisti dan, da bo GOSPOD sadje otepal od toka Evfrata do potoka Egiptovskega, in vi boste zbrani vkup, drug k drugemu, o sinovi Izraelovi.In tisti dan se zatrobi na veliko trobento, in pridejo oni, ki so bili blizu pogina v deželi Asirski in ki so bili pregnanci v deželi Egiptovski, in molili bodo GOSPODA na sveti gori v Jeruzalemu.
12I taua ra ka taia nga hua e Ihowa i te waipuke o te awa, a tae noa ki te awa o Ihipa, a ka kohikohia takitahitia koutou, e nga tama a Iharaira.
13In tisti dan se zatrobi na veliko trobento, in pridejo oni, ki so bili blizu pogina v deželi Asirski in ki so bili pregnanci v deželi Egiptovski, in molili bodo GOSPODA na sveti gori v Jeruzalemu.
13I taua ra ka whakatangihia he tetere nui; a ka haere mai te hunga i tata te ngaro i te whenua o Ahiria, me te hunga i te whenua o Ihipa i peia atu; a ka koropiko ratou ki a Ihowa ki te maunga tapu, ki Hiurharama.