1In proroški sinovi reko Elizeju: Glej vendar, kraj, kjer stanujemo pred teboj, je nam pretesen.
1 Annabey izey ne Iliyasu se: «A go sohõ, naŋ kaŋ iri go ga goro ni jine wo, nango kankam iri se.
2Dovoli, da gremo k Jordanu, in ondi naj vzame vsak lesa, in naredimo si tam domovališče. On odgovori: Pojdite!
2 Iri ga ni ŋwaaray mo, naŋ iri ma koy Urdun. Iri afo kulu mo ma sambu dubi, iri ma te iri boŋ se goray nangu noodin.» A tu ka ne: «Wa koy.»
3Eden pa reče: Izvoli, prosim, iti s hlapci svojimi! Odgovori: Pojdem.
3 Kal afo ne a se: «Ni ma suuru, ay ga ni ŋwaaray. Ni ma kaa, ni ma yadda ka koy iri, ni bannyey banda.» A tu ka ne: «Ay ga koy.»
4In šel je ž njimi. In ko pridejo doli k Jordanu, sekajo les.
4 A koy mo i banda. Kaŋ i to Urdun, kal i soobay ka tuuriyaŋ beeri.
5In ko eden seka drevo, mu pade železo v vodo, in zavpije in reče: Gorje, moj gospod, saj še to sem vzel naposodo!
5 Amma alwaato kaŋ boro fo go ga dubi beeri, a dees'izo kaŋ hari ra. A ce ka ne: «Kaari, ay jine bora! zama a ciya hiyaŋ hari no.»
6A mož Božji vpraša: Kam je padlo? In pokaže mu tisti kraj. On pa odreže palico in jo porine tja in stori, da železo splava.
6 Irikoy bora ne: «Man no a kaŋ?» A n'a cabe nango. A na sar'ize beeri k'a jindaw nango do ka naŋ guuro ma tun ka doy.
7In veli: Vzdigni si ga! In iztegne roko ter ga vzame.
7 A ne a se: «Di.» A n'a kambe salle k'a ta.
8Kralj sirski pa se je bojeval zoper Izraela; in se je posvetoval s služabniki svojimi in je rekel: Na tem in tem mestu bodi moj tabor.
8 Kala Suriya bonkoono go ga wongu nda Israyla. A saaware mo nda nga bannyey. A ne: «Nangu filaana no iri ga gata sinji.»
9A mož Božji pošlje h kralju Izraelovemu in sporoči: Varuj se, da ne greš na tisto mesto, kajti tja so se odpravili Sirci.
9 Kala Irikoy bora donton Israyla bonkoono gaa ka ne: «Ma faham ka bay. Ma si bisa nangu filaana, zama Suriyancey go ga zumbu noodin.»
10In kralj Izraelov je poslal na mesto, ki mu je o njem mož Božji bil povedal in ga posvaril, in se ga je ognil ne enkrat ali dvakrat samo.
10 Kala Israyla bonkoono mo donton nango kaŋ Irikoy bora ciinay a se, a kaseeti a gaa mo. A yana mo, manti ce fo wala ce hinka bo.
11In sirskemu kralju se je srce hudo vznemirilo zaradi tega; in pokliče služabnike svoje in jim veli: Mi li nočete povedati, kdo je od naših zvezan s kraljem Izraelovim?
11 Kala Suriya bonkoono bine sara gumo. Woodin sabbay se no a na nga bannyey ce ka ne i se: «W'ay cabe boro kulu kaŋ no iri game ra kaŋ go Israyla bonkoono do haray.»
12Eden služabnikov njegovih pa mu reče: Ni tako, gospod moj, kralj, temuč Elizej prorok, ki je v Izraelu, pravi kralju Izraelovemu besede, ki jih govoriš v svoji spalnici!
12 A bannyey ra afo mo ne: «Abada, ya ay Koyo, bonkoono. Iliyasu no, annabo din kaŋ go Israyla ra. Nga no ga sanney kaŋ ni ga ci ni kaniyaŋ fuwo ra ci Israyla bonkoono se.»
13Kralj veli: Pojdite in poglejte, kje je, da pošljem in ga ujamem. In naznanijo mu, rekoč: Glej, v Dotanu je!
13 Bonkoono ne a se: «Ni ma koy ka guna naŋ kaŋ a go, zama ya donton k'a di ka kand'a.» A ci a se ka ne: «Nga nooya Dotan ra.»
14Zatorej pošlje tja konje in vozove in veliko vojsko, in pridejo ponoči ter obkolijo mesto.
14 Woodin sabbay se no a na bariyaŋ, da torkoyaŋ, da sata bambata donton noodin. I to noodin cin. I na kwaara windi.
15In ko vstane strežnik moža Božjega zarana in gre ven, vidi vojsko s konji in vozovi okoli mesta. In strežnik njegov mu reče: Gorje, gospod moj, kaj bomo počeli?
15 Alwaato kaŋ Irikoy bora zanka tun za susubay da hinay, a fatta. Kala sata nda torkey da bariyey go, i na kwaara windi. Kala zanka ne: «Kaari, ay windikoyo! Mate no iri ga te?»
16On odgovori: Ne boj se, zakaj več jih je z nami nego ž njimi!
16 Irikoy bora tu ka ne a se: «Ma si humburu, zama ngey kaŋ yaŋ go iri banda bisa ngey kaŋ yaŋ go i do haray baayaŋ.»
17In Elizej moli in reče: GOSPOD, prosim, odpri mu oči, da bo videl. In GOSPOD je odprl mladeniču oči, in je videl, in glej: gora je bila polna konj in ognjenih voz okoli Elizeja.
17 Iliyasu te adduwa ka ne: «Ya Rabbi, ay ga ni ŋwaaray, ma arwaso wo moy fiti zama a ma di.» Rabbi mo na arwaso moy fiti hal a di. Guna mo, tudo ga to nda bari nda torko yaŋ, danji wane yaŋ, Iliyasu windanta.
18In ko pridejo do njega, moli Elizej h GOSPODU in reče: Udari, prosim, ta narod s slepoto! In udaril jih je s slepoto po besedi Elizejevi.
18 Alwaato kaŋ Suriyancey zumbu a do, Iliyasu na Rabbi ŋwaaray ka ne: «Ay ga ni ŋwaaray, ma jama wo kar da danawtaray.» A n'i kar mo nda danawtaray Iliyasu sanno boŋ.
19In Elizej jim reče: To ni tista pot, ne tisto mesto; pojdite za menoj in privedem vas k možu, ki ga iščete. In pripelje jih v Samarijo.
19 Iliyasu mo ne i se: «Neewo, manti nga no ga ti fonda bo! Neewo, manti nga no ga ti kwaara mo. W'ay gana, ay mo ya konda araŋ bora kaŋ araŋ go ga ceeci do.» Kal a kond'ey Samariya.
20Ko pa pridejo v Samarijo, reče Elizej: GOSPOD, odpri oči tem možem, da vidijo. In GOSPOD je odprl njih oči, in videli so, in glej, bili so sredi Samarije!
20 I go no, alwaato kaŋ i furo Samariya ra, Iliyasu ne: «Ya Rabbi, ma borey wo moy fiti i ma du ka di.» Rabbi mo n'i moy fiti hal i di. A go mo, i go Samariya bindo ra.
21In ko jih ugleda kralj Izraelov, reče Elizeju: Ali naj jih pobijem, oče moj? Naj jih pobijem?
21 Alwaato kaŋ Israyla bonkoono di ey a ne Iliyasu se: «Ay baaba, ay m'i kar no? Y'i kar no?»
22On odgovori: Ne pobijaj jih! Ali bi pobil tiste, ki si jih ujel z mečem in z lokom svojim? Postavi prednje kruha in vode, da jedo in pijo in se povrnejo h gospodu svojemu.
22 Iliyasu tu ka ne a se: «Ni ma s'i kar bo. E! Ni ga borey kaŋ yaŋ ni di da takuba nda ni biraw kar no? Kala ni ma buuru nda hari daŋ i jine, i ma ŋwa ka haŋ, i ma ngey diraw te ka koy ngey koyo do.»
23In jim je pripravil veliko gostovanje. In ko so bili jedli in pili, jih je odpustil, in šli so h gospodu svojemu. In sirske čete niso več vdirale v deželo Izraelovo.
23 Kal a na ŋwaari boobo soola i se. Alwaato kaŋ i ŋwa ka haŋ, a n'i sallama. I koy ngey koyo do. Suriya soojey mo mana ye ka ye Israyla laabo ra koyne.
24In zgodi se potem, da zbere Ben-hadad, sirski kralj, vso vojsko in gre gori ter oblega Samarijo.
24 A ciya mo, woodin banda, Suriya bonkoono Ben-Hadad na nga jama kulu margu ka kaaru ka Samariya kwaara batandi.
25In nastane velika lakota v Samariji, in glej, oblegali so Samarijo toliko časa, da se je prodajala oslovska glava za osemdeset srebrnikov in četrtinka golobje piče za pet srebrnikov.
25 Haray bambata te Samariya ra mo. A go, i n'a windi nda wongu hal i na farka boŋ malku fo neera nzarfu wahakku me, muudu fo farsi taacante koloŋay birji mo nzarfu gu me.
26In ko je kralj Izraelov šel mimo po zidovju, zavpije vanj žena in reče: Pomozi mi, gospod moj, kralj!
26 Israyla bonkoono binde go ga bisa birni cinaro boŋ, kala wayboro fo n'a ce ka ne a se: «Ya Koyo, ay bonkoono, kaa k'ay gaa!»
27On pa reče: Ko ti GOSPOD ne pomore, odkod naj ti pomorem jaz? z gumna ali iz tlačilnice?
27 Kal a tu ka ne: «Da Rabbi mana ni gaakasinay, mate no ay ga te ka ni gaakasinay d'a? Safayaŋ nango ra, wala mo reyzin* kankamyaŋ nango ra?»
28In kralj jo vpraša: Kaj ti je? Ona reče: Ta žena mi je rekla: Daj sina svojega, da ga sneva danes, in mojega sina bova jedli jutri!
28 Bonkoono ne a se mo: «Ifo ka du nin?» A ne: «Wayboro wo no ka ne ay se: ‹Ma ni izo no iri m'a ŋwa hunkuna, suba mo iri m'ay izo ŋwa.›
29Skuhali sva torej mojega sina in ga snedli. In drugi dan ji velim: Daj sem sina svojega, da ga sneva! A ona ga je skrila.
29 Iri n'ay izo hina ka ŋwa. A wane suba ay ne a se: ‹Ma ni izo no, iri m'a ŋwa.› Amma a na nga izo tugu.»
30Ko je slišal kralj besede žene, si je raztrgal oblačila; šel pa je naprej po zidovju, in ljudstvo je gledalo, in glej, imel je znotraj raševnik po životu.
30 A ciya mo, waato kaŋ bonkoono maa waybora din sanno, a na nga kwaayo tooru (a goono ga bisa birni cinaro boŋ) kala borey di, wiiza, a gonda bufu nga kuuro gaa haray.
31Tedaj reče kralj: Bog mi stóri to in to še prideni, ako danes ostane glava Elizeja, sina Safatovega, na njem!
31 Alwaato din a ne: «Irikoy m'ay laali d'ay na Iliyasu, Safat izo boŋo naŋ a jinda gaa hunkuna!»
32Elizej pa je sedel v hiši svoji, in starejšine so sedeli pri njem. In kralj pošlje sla pred seboj; a preden dospe sel k njemu, reče Elizej starejšinam: Ne vidite li, kako je poslal tisti morilčev sin, da se mi odseka glava? Glejte, ko pride sel, da zaprete duri in ga z durmi nazaj pahnete! Ni li šum nog gospoda njegovega za njim?Ko ž njimi še govori, glej, pride sel doli k njemu. In reče: Glej, to hudo je od GOSPODA, čemu naj še čakam GOSPODA?
32 Amma Iliyasu goono ga goro nga windo ra, arkusey mo goono ga goro a banda. Bonkoono mo na boro fo donton nga jine. Amma hala diya ga to ka kaa, Iliyasu ne arkusey se: «Araŋ di mate kaŋ boro-wi izo wo donton i m'ay boŋo dagu? Guna, da diya kaa, kal araŋ ma windi meyo daabu, araŋ m'a gaay nda gaabi yooje si. Manti a jine bora ce yoojeyaŋ no ay go ga maa a banda wo?»
33Ko ž njimi še govori, glej, pride sel doli k njemu. In reče: Glej, to hudo je od GOSPODA, čemu naj še čakam GOSPODA?
33 Za a go sanno ra i se, kala diya zumbu ka kaa a do. Bonkoono ne: «Guna, masiiba wo, Rabbi do no a fun. Ifo no ga naŋ ya ye ka Rabbi batu.»