1Zvino nezuva retatu kwakava nemuchato muKana yeGarirea; namai vaJesu vakange varipo.
1Tre giorni dopo, si fecero delle nozze in Cana di Galilea, e c’era la madre di Gesù.
2NaJesuwo wakange akokwa pamwe nevadzidzi vake kumuchato.
2E Gesù pure fu invitato co’ suoi discepoli alle nozze.
3Waini yakati ichishaikwa, mai vaJesu vakati kwaari: Havana waini.
3E venuto a mancare il vino, la madre di Gesù gli disse: Non han più vino.
4Jesu akati kwavari: Mukadzi, ndinei newe? Nguva yangu haisati yasvika.
4E Gesù le disse: Che v’è fra me e te, o donna? L’ora mia non è ancora venuta.
5Mai vake vakati kuvaranda: Chipi nechipi chaanokuudzai, itai.
5Sua madre disse ai servitori: Fate tutto quel che vi dirà.
6Zvino kwakange kwakaiswapo zvirongo zvitanhatu zvemabwe semanatsiro emaJudha, chimwe nechimwe chaipinda zviyero zviviri kana zvitatu.
6Or c’erano quivi sei pile di pietra, destinate alla purificazione de’ Giudei, le quali contenevano ciascuna due o tre misure.
7Jesu akati kwavari: Zadzai zvirongo nemvura. Vakazvizadza kusvikira pamuromo.
7Gesù disse loro: Empite d’acqua le pile. Ed essi le empirono fino all’orlo.
8Ndokubva ati kwavari: Cherai ikozvino, mutakurire kumubati wechikafu. Vakazvitakura.
8Poi disse loro: Ora attingete, e portatene al maestro di tavola. Ed essi gliene portarono.
9Mubati wechikafu wakati aravira mvura ikava waini, asingazivi kwainobva (asi varanda vakange vachera mvura vaiziva), mubati wechikafu akadana muwani,
9E quando il maestro di tavola ebbe assaggiata l’acqua ch’era diventata vino (or egli non sapea donde venisse, ma ben lo sapeano i servitori che aveano attinto l’acqua), chiamò lo sposo e gli disse:
10ndokuti kwaari: Munhu umwe neumwe pakutanga unopa waini yakanaka, kana vanyatsomwa, isina kunyatsonaka; iwe wachengeta waini yakanaka kusvikira zvino.
10Ognuno serve prima il vin buono; e quando si è bevuto largamente, il men buono; tu, invece, hai serbato il vin buono fino ad ora.
11Uku kutanga kwezviratidzo kwakaita Jesu paKana yeGarirea, akaratidza kubwinya kwake; vadzidzi vake vakatenda kwaari.
11Gesù fece questo primo de’ suoi miracoli in Cana di Galilea, e manifestò la sua gloria; e i suoi discepoli credettero in lui.
12Shure kweizvozvo wakaburukira Kapenaume, iye, namai vake, nevanin'ina vake, nevadzidzi vake; vakagarako mazuva asiri mazvinji.
12Dopo questo, scese a Capernaum, egli con sua madre, co’ suoi fratelli e i suoi discepoli; e stettero quivi non molti giorni.
13Zvino pasika yevaJudha yakange yaswedera, Jesu ndokukwira kuJerusarema.
13Or la Pasqua de’ Giudei era vicina, e Gesù salì a Gerusalemme.
14Akawanawo mutembere avo vanotengesa nzombe nemakwai nenjiva, nevatsinhanisi vemari vagere.
14E trovò nel tempio quelli che vendevano buoi e pecore e colombi, e i cambiamonete seduti.
15Zvino wakati aita tyava yerwonzi, akavadzinga vose mutembere, nemakwai nemombe; akateura mari yevatsinhanisi, ndokupidigura matafura.
15E fatta una sferza di cordicelle, scacciò tutti fuori del tempio, pecore e buoi; e sparpagliò il danaro dei cambiamonete, e rovesciò le tavole;
16Akati kune vaitengesa njiva: Bvisai zvinhu izvi pano; musaita imba yaBaba vangu imba yekutengeserana.
16e a quelli che vendeano i colombi, disse: Portate via di qui queste cose; non fate della casa del Padre mio una casa di mercato.
17Vadzidzi vake ndokurangarira kuti kwakanyorwa kuchinzi: Kushingairira imba yenyu kwandidya kukandipedza.
17E i suoi discepoli si ricordarono che sta scritto: Lo zelo della tua casa mi consuma.
18Naizvozvo vaJudha vakapindura, vakati kwaari: Unotiratidza chiratidzo chei, chekuti unoita zvinhu izvi?
18I Giudei allora presero a dirgli: Qual segno ci mostri tu che fai queste cose?
19Jesu akapindura akati kwavari: Pazai tembere iyi, uye mumazuva matatu ndichaimutsa.
19Gesù rispose loro: Disfate questo tempio, e in tre giorni lo farò risorgere.
20Naizvozvo vaJudha vakati: Makore makumi mana nematanhatu tembere iyi ichivakwa, zvino iwe ungaimutsa nemazuva matatu here?
20Allora i Giudei dissero: Quarantasei anni è durata la fabbrica di questo tempio e tu lo faresti risorgere in tre giorni?
21Asi iye waireva zvetembere yemuviri wake.
21Ma egli parlava del tempio del suo corpo.
22Naizvozvo wakati amuka kuvakafa, vadzidzi vake vakarangarira kuti wakange areva izvi kwavari; ndokutenda magwaro, neshoko Jesu rakange areva.
22Quando dunque fu risorto da’ morti, i suoi discepoli si ricordarono ch’egli avea detto questo; e credettero alla Scrittura e alla parola che Gesù avea detta.
23Zvino wakati ava muJerusarema papasika, pamutambo, vazhinji vakatenda kuzita rake pavakaona zviratidzo zvaaiita.
23Mentr’egli era in Gerusalemme alla festa di Pasqua, molti credettero nel suo nome, vedendo i miracoli ch’egli faceva.
24Asi Jesu pachake haana kuzvikumikidza kwavari, nekuti wakange achivaziva vose.
24Ma Gesù non si fidava di loro, perché conosceva tutti,
25Uye nekuti wakange asingatsvaki kuti ani nani apupure zvemunhu; nekuti wakange achiziva pachake zvakange zviri mumunhu.
25e perché non avea bisogno della testimonianza d’alcuno sull’uomo, poiché egli stesso conosceva quello che era nell’uomo.