1Рече безумник у срцу свом: Нема Бога; неваљали су, гадна су дела њихова; нема никога да добро твори.
1{Načelniku godbe. Psalm Davidov.} Nespametnež govori v srcu svojem: Ni Boga. Izprijeni so, ostudno je, kar počenjajo, ni ga, ki bi delal dobro.
2Господ погледа с неба на синове човечије, да види има ли који разуман, тражи ли који Бога.
2GOSPOD je pogledal iz nebes na sinove človeške, da bi videl, je li kateri razumen, je li kdo, ki išče Boga.
3Сви су зашли, сви се покварили, нема никога добро да твори, нема ни једног.
3Vsi so odstopili, vsi skupaj so se pokazili; ni ga, ki bi delal dobro, enega samega ne.
4Зар се неће опаметити који чине безакоње, једу народ мој као што једу хлеб, не призивају Господа?
4Nimajo li nič spoznanja vsi, ki delajo krivico? ki žro ljudstvo moje, kakor da jedo kruh, in GOSPODA ne kličejo.
5Онде ће задрхтати од страха; јер је Господ у роду праведном.
5Tu se preplašijo od groze, ker Bog je na strani pravičnemu rodu.
6Смејете се ономе што убоги ради; али Господ њега заклања.
6Sklep siromaka sramotite, seveda! ker GOSPOD je zavetje njegovo.O da bi prišlo s Siona zveličanje Izraelovo! Ko bo GOSPOD nazaj peljal iz sužnosti ljudstvo svoje, radoval se bo Jakob, veselil se Izrael.
7Ко ће послати са Сиона помоћ Израиљу? Кад Господ поврати заробљени народ свој, онда ће се радовати Јаков и веселиће се Израиљ.
7O da bi prišlo s Siona zveličanje Izraelovo! Ko bo GOSPOD nazaj peljal iz sužnosti ljudstvo svoje, radoval se bo Jakob, veselil se Izrael.