1För sångmästaren, efter »Morgonrodnadens hind»; en psalm av David.
1Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov.
2Min Gud, min Gud, varför har du övergivit mig? Jag brister ut och klagar, men min frälsning är fjärran.
2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.
3Men Gud, jag ropar om dagen, men du svarar icke, så ock om natten, men jag får ingen ro.
3Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.
4Och dock är du den Helige, den som tronar på Israels lovsånger.
4A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!
5På dig förtröstade våra fäder; de förtröstade, och du räddade dem.
5U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;
6Till dig ropade de och blevo hulpna; på dig förtröstade de och kommo icke på skam.
6k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
7Men jag är en mask, och icke en människa, till smälek bland män, föraktad av folket.
7A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.
8Alla som se mig bespotta mig; de spärra upp munnen, de skaka huvudet:
8Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:
9»Befall dig åt HERREN! Han befrie honom, han rädde honom, ty han har ju behag till honom.»
9"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"
10Ja, det var du som hämtade mig ut ur moderlivet och lät mig vila trygg vid min moders bröst.
10Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.
11På dig är jag kastad allt ifrån modersskötet; du är min Gud allt ifrån min moders liv.
11Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.
12Var icke långt ifrån mig, ty nöd är nära, och det finnes ingen hjälpare.
12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
13Tjurar i mängd omgiva mig, Basans oxar omringa mig.
13Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.
14Såsom glupande och rytande lejon spärrar man upp gapet mot mig.
14Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.
15Jag är lik vatten som utgjutes, alla mina leder hava skilts åt; mitt hjärta är såsom vax, det smälter i mitt liv.
15Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.
16Min kraft är förtorkad och lik en lerskärva, min tunga låder vid min gom, och du lägger mig i dödens stoft.
16Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
17Ty hundar omgiva mig; de ondas hop har kringränt mig, mina händer och fötter hava de genomborrat.
17Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,
18Jag kan räkna alla mina ben; de skåda därpå, de se med lust på mig.
18sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
19De dela mina kläder mellan sig och kasta lott om min klädnad.
19Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.
20Men du, HERRE, var icke fjärran; du min starkhet, skynda till min hjälp.
20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!
21Rädda min själ från svärdet, mitt liv ur hundarnas våld.
21Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.
22Fräls mig från lejonets gap. Ja, du bönhör mig och räddar mig undan vildoxarnas horn.
22Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
23Då skall jag förkunna ditt namn för mina bröder, mitt i församlingen skall jag prisa dig:
23A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.
24I som frukten HERREN, loven honom; ären honom, alla Jakobs barn, och bäven för honom, alla Israels barn.
24"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
25Ty han föraktade icke den betrycktes elände och höll det icke för en styggelse; han fördolde icke sitt ansikte för honom, och när han ropade, lyssnade han till honom.
25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo."
26Genom dig skall min lovsång ljuda i den stora församlingen; mina löften får jag infria inför dem som frukta honom.
26Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.
27De ödmjuka skola äta och bliva mätta, de som söka HERREN skola få lova honom; ja, edra hjärtan skola leva evinnerligen.
27Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!
28Alla jordens ändar skola betänka det och omvända sig till HERREN. Hedningarnas alla släkter skola tillbedja inför dig.
28Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.
29Ty riket är HERRENS, och han råder över hedningarna.
29Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.
30Ja, alla mäktiga på jorden skola äta och tillbedja; inför honom skola knäböja alla de som måste fara ned i graven, de som icke kunna behålla sin själv vid liv.
30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,
31Kommande ättled skola tjäna honom; man skall förtälja om Herren för ett annat släkte.
31njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat'
32Man skall träda upp och förkunna hans rättfärdighet, ja, bland folk som skola födas att han har gjort det.
32slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!"