1En sång, en psalm av Koras söner; för sångmästaren, till Mahalat-leannót; en sång av esraiten Heman.
1Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
2HERRE, min frälsnings Gud, dag och natt ropar jag inför dig.
2Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
3Låt min bön komma inför ditt ansikte, böj ditt öra till mitt rop.
3Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
4Ty min själ är mättad med lidanden, och mitt liv har kommit nära dödsriket.
4Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
5Jag är aktad lik dem som hava farit ned i graven, jag är såsom en man utan livskraft.
5Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
6Jag är övergiven bland de döda, lik de slagna som ligga i graven, dem på vilka du icke mer tänker, och som äro avskilda från din hand.
6Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
7Ja, du har sänkt mig ned underst i graven, ned i mörkret, ned i djupet.
7Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
8Den vrede vilar tung på mig, och alla dina böljors svall låter du gå över mig. Sela.
8Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
9Du har drivit mina förtrogna långt bort ifrån mig; du har gjort mig till en styggelse för dem; jag ligger fången och kan icke komma ut.
9Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
10Mitt öga förtvinar av lidande; HERRE, jag åkallar dig dagligen, jag uträcker mina händer till dig.
10Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
11Gör du väl under för de döda, eller kunna skuggorna stå upp och tacka dig? Sela.
11Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
12Förtäljer man i graven om din nåd, i avgrunden om din trofasthet?
12Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
13Känner man i mörkret dina under, och din rättfärdighet i glömskans land?
13Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
14Men jag ropar till dig, HERRE, och bittida kommer min bön dig till mötes.
14Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
15Varför förkastar du, HERRE, min själ, varför döljer du ditt ansikte för mig?
15Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
16Betryckt är jag och döende allt ifrån min ungdom; jag måste bära dina förskräckelser, så att jag är nära att förtvivla.
16Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
17Din vredes lågor gå över mig, dina fasor förgöra mig.
17Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
18De omgiva mig beständigt såsom vatten, de kringränna mig allasammans.
18okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
19Du har drivit vän och frände långt bort ifrån mig; i mina förtrognas ställe har jag nu mörkret.
19Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.