Uma: New Testament

World English Bible

2 Corinthians

10

1Wae lau, aku' Paulus tohe'i-e, ria pomperapia' -ku hi koi' ompi'. Ria tauna hi retu to mpo'uli' hewa toi: "Ane ngkai kalaa-nai Paulus-e, ngkerepa' lia moni sura-na, hampa ane hi nyanyoa-tai, mempou' lia-i." Jadi', hante nono to dingki' pai' hante nono to mo'olu, hewa kadingki' nono-na pai' kamo'olu nono-na Kristus,
1Now I Paul, myself, entreat you by the humility and gentleness of Christ; I who in your presence am lowly among you, but being absent am bold toward you.
2kuperapi' mpu'u ompi', bona neo' -pi ria to mposapuaka kuasa-ku, bona ane rata-apa mpai' hi retu, uma-pi mingki' ngkerepa' lolita-ku! Apa' ria-ra hi retu to mpo'uli' po'ingku-kai hewa po'ingku tauna to uma mpo'incai Alata'ala. Wae-pi, popea! Ane rata-a-damo, ra'epe moto mpai' kangkerepa' lolita-ku!
2Yes, I beg you that I may not, when present, show courage with the confidence with which I intend to be bold against some, who consider us to be walking according to the flesh.
4Kai' -kaiwo, manusia' -wadi-kai. Tapi' ane mpo'ewa-kai tauna to mposapuaka-kai, ki'ewa-ra hante karohoa to ngkai Alata'ala. Po'ingku-kai uma hewa tauna to uma mpo'incai Alata'ala, uma wo'o kipake' kapantea manusia' -wadi. Kipake' karohoa to ngkai Alata'ala. Kai' ma'ala rarapai' -ki tantara to mporongka bente bali'. Batua-na, hante karohoa to ngkai Alata'ala
3For though we walk in the flesh, we don’t wage war according to the flesh;
5kipakule' mpodagi-ra to mpohono' tudui' to makono, kipakule' mpo'ewa-ra to molangko nono-ra pai' to mpolawa' doo bona neo' -ra mpo'incai Alata'ala. Hante karohoa to ngkai Alata'ala, kibalii' nono-ra to mesapuaka, pai' kikeni-ra mengkoru hi Kristus.
4for the weapons of our warfare are not of the flesh, but mighty before God to the throwing down of strongholds,
6Jadi', ane monoto-damo pengkoru-ni hi kai', sadia moto-makai mpohuku' -ra to mesapuaka-pidi.
5throwing down imaginations and every high thing that is exalted against the knowledge of God, and bringing every thought into captivity to the obedience of Christ;
7Petonoi-koi napa to nihilo moto! Ane ria-ra hi retu to mpo'uli' kahira' -na bagia-na Kristus, agina rapakanoto nono-ra, kana rapangaku' kabagia-na Kristus wo'o-ka-kaiwo hibalia hante hira'.
6and being in readiness to avenge all disobedience, when your obedience will be made full.
8Nau' ba kana kuliu mpai' kotoa-na mpo'une' woto-ku moto, aga bate uma kupoka'ea'. Apa' to ku'une' -ki woto-ku toi-e, kuasa to nawai' -ka Pue' bona mporohoi pepangala' -ni, uma mpokero pepangala' -ni.
7Do you look at things only as they appear in front of your face? If anyone trusts in himself that he is Christ’s, let him consider this again with himself, that, even as he is Christ’s, so also we are Christ’s.
9Jadi', popea-mi-hana karata-ku mpai', bona neo' mpai' ria to mpo'uli' me'ekahi-a-wadi hante sura-ku to karapo'.
8For though I should boast somewhat abundantly concerning our authority, (which the Lord gave for building you up, and not for casting you down) I will not be disappointed,
10Apa' ria-ra hi retu to mpotuntui' -a, ra'uli' hewa toi: "Ane hi rala sura-na, karapo' -damo lolita-na pai' moso' paresa' -na, hampa ane hi rehe'i-i dohe-ta, mengkoru-imi pai' uma na'incai mololita!"
9that I may not seem as if I desire to terrify you by my letters.
11Jadi', apa' oo rahi lolita-rae, uli' -raka retu hewa toi: hewa kakarapo' lolita-kai to hi rala sura-kai, wae wo'o mpai' kakarapo' -kai ane rata-pakai mpai' hi retu.
10For, “His letters,” they say, “are weighty and strong, but his bodily presence is weak, and his speech is despised.”
12Uma mpu'u-kai daho' mpotuku' kehi-ra to mpopeliu tuwu' -ra tetura ria. Uma-kai hibalia hante hira'. Hira', himpau mome'une' moto-ramo, ra'uli' lompe' -ra ntuku' poncilo-ra moto. Uma mowo kawojo-ra tetu-e!
11Let such a person consider this, that what we are in word by letters when we are absent, such are we also in deed when we are present.
13Kai' -kaina uma hewa tetu. Ane ki'une' woto-kai, uma mpoliu kotoa-na. Ane ki'une' woto-kai, kilolita muntu' pobago to nabagi-kakai Alata'ala. Pai' koi' wo'o-e ompi' tepesua' hi rala pobago-kai, apa' Alata'ala mposuro-kai mpokeni Kareba Lompe' rata hi ngata-ni.
12For we are not bold to number or compare ourselves with some of those who commend themselves. But they themselves, measuring themselves by themselves, and comparing themselves with themselves, are without understanding.
14Jadi', ane kiparesai' -koi ompi', uma-kai mpoliu kotoa-na. Ane ke uma-kai ria rata hi ngata-ni mpokeni Kareba Lompe' -e, ke uma ria huraa-kai mpoparesai' -koi. Tapi' ria mpu'u huraa-kai mpoparesai' -koi, apa' rata mpu'u-kai hi ngata-ni mpokeni Kareba Lompe'.
13But we will not boast beyond proper limits, but within the boundaries with which God appointed to us, which reach even to you.
15Ria wo'o-ra tauna to bohe nono-ra, to mpololita kalompe' wua' pobago-ra, ntaa' wua' pobago doo-di. Kai', uma kibabehi hewa tetu. Uma-kai mpo'une' woto-kai mpololita pobago to hi mali-na ngkai pobago to nawai' -kakai Alata'ala. Aga kisarumaka ompi', ane tetampai karoho pepangala' -ni, tetampai wo'o kabohe pobago-kai hi laintongo' -ni,
14For we don’t stretch ourselves too much, as though we didn’t reach to you. For we came even as far as to you with the Good News of Christ,
16duu' -na tetampai wo'o kawela' pobagoa-kai. Apa' doko' -kai mpokeni Kareba Lompe' hilou hi ngata-ngata to meliu kalaa-na ngkai koi'. Uma-kai dota mpokeni Kareba Lompe' hi tauna to mpolia' mpo'epe-ramo Kareba Lompe'. Nee-neo' mpai' bohe nono-kai mpololita wua' pobago-kai, ntaa' mobago-kai hi tinahi doo-di.
15not boasting beyond proper limits in other men’s labors, but having hope that as your faith grows, we will be abundantly enlarged by you in our sphere of influence,
17Jadi', hewa to te'uki' hi rala Buku Tomoroli' owi: "Hema to doko' bohe nono-ra, kana mpomobohe-ra napa to nababehi Pue'."
16so as to preach the Good News even to the parts beyond you, not to boast in what someone else has already done.
18Apa' ane ta'une' woto-ta moto, uma ta'incai ba natarima-ta Pue' ba uma-di. Tapi' ane Pue' mpo'une' -ta, monoa' ta'inca kanatarima-ta.
17But “he who boasts, let him boast in the Lord.”
18For it isn’t he who commends himself who is approved, but whom the Lord commends.