1Job progovori i reče:2"Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti!3Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.4Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?"5Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine.6Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.7On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.8On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.9On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega.10On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.11Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.12Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću.13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.14Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"