1Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva 2Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!3Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!4Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.5Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.6Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.7Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.8Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.9Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.10Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama11zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.12Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.13A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.14Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!15Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.16Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje17kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,18kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.19Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.20Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda21da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,22da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu23kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.24Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.25Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.26U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.27Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:28ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.29Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.