1Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.3U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.4Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.5Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.6Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;7razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:8"Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"11I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."12Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.13Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.14Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?15Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.16Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.17Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.18Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.19Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.20Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.21Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.