1 神规划万事叫人敬畏他
1Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2生有时，死有时；栽种有时，拔出所种的也有时；
2Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
3杀戮有时，医治有时；拆毁有时，建造有时；
3Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4哭有时，笑有时；哀恸有时，踊跃有时；
4Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5拋掷石头有时，堆聚石头有时；拥抱有时，避免拥抱有时；
5Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
6寻找有时，舍弃有时；保存有时，拋弃有时；
6Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
7撕裂有时，缝补有时；静默有时，讲话有时；
7Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
8爱有时，恨有时；战争有时，和平有时。
8Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9作工的人在自己的劳碌上得到什么益处呢？
9Koja je posleniku korist od njegovih napora?
10我看 神给予世人的担子，是要他们为此烦恼。
10Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
11他使万事各按其时，成为美好；他又把永恒的意识放在人的心里；虽然这样，人还是不能察觉 神自始至终的作为。
11Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
12我晓得人生最好是寻乐享福，
12Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
13人人有吃有喝，在自己的一切劳碌中自得其乐；这就是 神的恩赐。
13I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
14我知道 神所作的一切，都必永存，无可增添，无可减少； 神这样作，为要使人在他面前存敬畏的心。
14I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
15现在有的，先前就有；将来有的，早已有了；因为 神使已过的事重新出现（“ 神使已过的事重新出现”原文作“ 神寻回已过的事”）。
15Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
16 神的审判都有定时我在日光之下又看见：审判的地方有奸恶，维护公义的地方也有奸恶。
16Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
17我自己心里说：“ 神必审判义人和恶人，因为各样事务、各样工作都有定时。”
17Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin."
18我自己心里说：“至于世人， 神要试验他们，使他们看见自己与牲畜无异。
18Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."
19因为世人所遭遇的与牲畜所遭遇的，都是一样：这个怎样死，那个也怎样死，两者的气息都是一样，所以人并不胜于牲畜。一切都是虚空。
19Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20大家都到一个地方去，都出于尘土，也都归回尘土。
20I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21有谁知道人的灵是往上升，牲畜的魂（“魂”的原文与“灵”〔3:21〕和“气息”〔3:19〕相同）是下降而入地呢？”
21Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22因此我看人最好是在自己所作的事上自得其乐，因为这也是他的分；谁能使他看见他自己死后的事呢？
22Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?