الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Isaiah

33

1ويل لك ايها المخرب وانت لم تخرب وايها الناهب ولم ينهبوك. حين تنتهي من التخريب تخرب وحين تفرغ من النهب ينهبونك.
1Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati.
2يا رب تراءف علينا. اياك انتظرنا. كن عضدهم في الغدوات. خلاصا ايضا في وقت الشدة.
2Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.
3من صوت الضجيج هربت الشعوب. من ارتفاعك تبددت الامم.
3Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci
4ويجنى سلبكم جنى الجراد. كتراكض الجندب يتراكض عليه.
4i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca.
5تعالى الرب لانه ساكن في العلاء. ملأ صهيون حقا وعدلا.
5Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću.
6فيكون امان اوقاتك وفرة خلاص وحكمة ومعرفة. مخافة الرب هي كنزه
6Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.
7هوذا ابطالهم قد صرخوا خارجا. رسل السلام يبكون بمرارة.
7Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko.
8خلت السكك باد عابر السبيل. نكث العهد رذل المدن لم يعتدّ بانسان
8Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.
9ناحت ذبلت الارض. خجل لبنان وتلف. صار شارون كالبادية. نثر باشان وكرمل
9Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.
10الآن اقوم يقول الرب. الآن اصعد الآن ارتفع.
10"Sada ću ustati", veli Jahve, "sada ću se dići, sada uzvisiti.
11تحبلون بحشيش تلدون قشيشا نفسكم نار تاكلكم.
11Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj.
12وتصير الشعوب وقود كلس اشواكا مقطوعة تحرق بالنار
12Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri.
13اسمعوا ايها البعيدون ما صنعت واعرفوا ايها القريبون بطشي.
13Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!"
14ارتعب في صهيون الخطاة. اخذت الرعدة المنافقين. من منا يسكن في نار آكلة. من منا يسكن في وقائد ابدية.
14Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?"
15السالك بالحق والمتكلم بالاستقامة الراذل مكسب المظالم النافض يديه من قبض الرشوة الذي يسد اذنيه عن سمع الدماء ويغمض عينيه عن النظر الى الشر
15Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo:
16هو في الاعالي يسكن. حصون الصخور ملجأه. يعطى خبزه ومياهه مأمونة
16on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati.
17الملك ببهائه تنظر عيناك. تريان ارضا بعيدة.
17Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu.
18قلبك يتذكر الرعب. اين الكاتب اين الجابي اين الذي عدّ الابراج
18Srce će ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće?
19الشعب الشرس لا ترى. الشعب الغامض اللغة عن الادراك العييّ بلسان لا يفهم.
19Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije.
20انظر صهيون مدينة اعيادنا. عيناك تريان اورشليم مسكنا مطمئنا خيمة لا تنتقل لا تقلع اوتادها الى الابد وشيء من اطنابها لا ينقطع.
20Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida.
21بل هناك الرب العزيز لنا مكان انهار وترع واسعة الشواطئ. لا يسير فيها قارب بمقذاف وسفينة عظيمة لا تجتاز فيها.
21Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti.
22فان الرب قاضينا. الرب شارعنا. الرب ملكنا هو يخلّصنا.
22Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti.
23ارتخت حبالك. لا يشددون قاعدة ساريتهم لا ينشرون قلعا. حينئذ قسم سلب غنيمة كثيرة. العرج نهبوا نهبا.
23Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena!
24ولا يقول ساكن انا مرضت. الشعب الساكن فيها مغفور الاثم
24I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.