1لماذا اذ لم تختبئ الازمنة من القدير لا يرى عارفوه يومه.
1Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?
2ينقلون التخوم. يغتصبون قطيعا ويرعونه.
2Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.
3يستاقون حمار اليتامى ويرتهنون ثور الارملة.
3Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.
4يصدّون الفقراء عن الطريق. مساكين الارض يختبئون جميعا.
4Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.
5ها هم كالفراء في القفر يخرجون الى عملهم يبكرون للطعام. البادية لهم خبز لاولادهم.
5K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.
6في الحقل يحصدون علفهم ويعللون كرم الشرير.
6Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog.
7يبيتون عراة بلا لبس وليس لهم كسوة في البرد.
7Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.
8يبتلّون من مطر الجبال ولعدم الملجإ يعتنقون الصخر
8Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.
9يخطفون اليتيم عن الثدي ومن المساكين يرتهنون.
9Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.
10عراة يذهبون بلا لبس وجائعين يحملون حزما.
10Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.
11يعصرون الزيت داخل اسوارهم. يدوسون المعاصر ويعطشون.
11Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.
12من الوجع اناس يئنون ونفس الجرحى تستغيث والله لا ينتبه الى الظلم
12Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.
13اولئك يكونون بين المتمردين على النور لا يعرفون طرقه ولا يلبثون في سبله.
13Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.
14مع النور يقوم القاتل يقتل المسكين والفقير وفي الليل يكون كاللص.
14Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće.
15وعين الزاني تلاحظ العشاء. يقول لا تراقبني عين. فيجعل سترا على وجهه.
15Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice.
16ينقبون البيوت في الظلام. في النهار يغلقون على انفسهم. لا يعرفون النور.
16[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.
17لانه سواء عليهم الصباح وظل الموت. لانهم يعلمون اهوال ظل الموت.
17Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.
18خفيف هو على وجه المياه. ملعون نصيبهم في الارض. لا يتوجه الى طريق الكروم.
18Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
19القحط والقيظ يذهبان بمياه الثلج. كذا الهاوية بالذين اخطأوا.
19K'o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.
20تنساه الرحم يستحليه الدود. لا يذكر بعد وينكسر الاثيم كشجرة.
20Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.
21يسيء الى العاقر التي لم تلد ولا يحسن الى الارملة.
21Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.
22يمسك الاعزاء بقوته. يقوم فلا يأمن احد بحياته.
22Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.
23يعطيه طمأنينة فيتوكل ولكن عيناه على طرقهم.
23Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.
24يترفعون قليلا ثم لا يكونون ويحطون. كالكل يجمعون وكرأس السنبلة يقطعون.
24Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima."
25وان لم يكن كذا فمن يكذبني ويجعل كلامي لا شيئا
25Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?"