1فاجاب ايوب وقال
1Job progovori i reče:
2اليوم ايضا شكواي تمرد. ضربتي اثقل من تنهدي.
2"Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
3من يعطيني ان اجده فآتي الى كرسيه.
3o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,
4احسن الدعوى امامه واملأ فمي حججا.
4pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
5فاعرف الاقوال التي بها يجيبني وافهم ما يقوله لي.
5Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!
6أبكثرة قوة يخاصمني. كلا. ولكنه كان ينتبه اليّ.
6Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
7هنالك كان يحاجه المستقيم وكنت انجو الى الابد من قاضيّ.
7U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
8هانذا اذهب شرقا فليس هو هناك وغربا فلا اشعر به
8Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.
9شمالا حيث عمله فلا انظره. يتعطف الجنوب فلا اراه
9Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
10لانه يعرف طريقي. اذا جربني اخرج كالذهب.
10Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!
11بخطواته استمسكت رجلي حفظت طريقه ولم أحد.
11Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';
12من وصية شفتيه لم ابرح. اكثر من فريضتي ذخرت كلام فيه.
12slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.
13اما هو فوحده فمن يردّه. ونفسه تشتهي فيفعل.
13Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.
14لانه يتمم المفروض عليّ وكثير مثل هذه عنده.
14Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!
15من اجل ذلك ارتاع قدامه. اتأمل فارتعب منه.
15Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.
16لان الله قد اضعف قلبي والقدير روّعني.
16U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
17لاني لم أقطع قبل الظلام ومن وجهي لم يغط الدجى
17premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.