الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Job

3

1بعد هذا فتح ايوب فاه وسبّ يومه
1Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2واخذ ايوب يتكلم فقال
2poče svoju besjedu i reče:
3ليته هلك اليوم الذي ولدت فيه والليل الذي قال قد حبل برجل.
3"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
4ليكن ذلك اليوم ظلاما. لا يعتن به الله من فوق ولا يشرق عليه نهار.
4U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
5ليملكه الظلام وظل الموت. ليحل عليه سحاب. لترعبه كاسفات النهار.
5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
6اما ذلك الليل فليمسكه الدجى ولا يفرح بين ايام السنة ولا يدخلنّ في عدد الشهور.
6O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
7هوذا ذلك الليل ليكن عاقرا. لا يسمع فيه هتاف.
7A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
8ليلعنه لاعنو اليوم المستعدون لايقاظ التنين.
8Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
9لتظلم نجوم عشائه. لينتظر النور ولا يكن ولا ير هدب الصبح.
9Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
10لانه لم يغلق ابواب بطن امي ولم يستر الشقاوة عن عينيّ.
10Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
11لم لم امت من الرحم. عندما خرجت من البطن لم لم اسلم الروح.
11Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
12لماذا اعانتني الركب ولم الثدي حتى ارضع.
12Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
13لاني قد كنت الآن مضطجعا ساكنا. حينئذ كنت نمت مستريحا
13U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
14مع ملوك ومشيري الارض الذين بنوا اهراما لانفسهم
14s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
15او مع رؤساء لهم ذهب المالئين بيوتهم فضة
15ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
16او كسقط مطمور فلم اكن. كأجنّة لم يروا نورا.
16Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
17هناك يكف المنافقون عن الشغب وهناك يستريح المتعبون.
17Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
18الاسرى يطمئنون جميعا. لا يسمعون صوت المسخّر
18Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
19الصغير كما الكبير هناك العبد حر من سيده
19Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
20لم يعطى لشقي نور وحياة لمري النفس
20Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
21الذين ينتظرون الموت وليس هو ويحفرون عليه اكثر من الكنوز
21koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
22المسرورين الى ان يبتهجوا الفرحين عندما يجدون قبرا.
22Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
23لرجل قد خفي عليه طريقه وقد سيج الله حوله.
23Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
24لانه مثل خبزي ياتي انيني ومثل المياه تنسكب زفرتي
24Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
25لاني ارتعابا ارتعبت فأتاني والذي فزعت منه جاء عليّ.
25Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
26لم اطمئن ولم اسكن ولم استرح وقد جاء الرجز
26Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."