1فاجاب اليفاز التيماني وقال
1Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
2ان امتحن احد كلمة معك فهل تستاء. ولكن من يستطيع الامتناع عن الكلام.
2"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
3ها انت قد ارشدت كثيرين وشددت ايادي مرتخية.
3Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
4قد اقام كلامك العاثر وثبت الركب المرتعشة.
4riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
5والآن اذ جاء عليك ضجرت. اذ مسّك ارتعت.
5A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
6أليست تقواك هي معتمدك ورجاؤك كمال طرقك.
6Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
7اذكر من هلك وهو بري واين أبيد المستقيمون.
7TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8كما قد رايت ان الحارثين اثما والزارعين شقاوة يحصدونها.
8Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
9بنسمة الله يبيدون وبريح انفه يفنون.
9Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10زمجرة الاسد وصوت الزئير وانياب الاشبال تكسرت.
10Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
11الليث هالك لعدم الفريسة واشبال اللبوة تبددت
11Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
12ثم اليّ تسللت كلمة فقبلت اذني منها ركزا.
12Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
13في الهواجس من رؤى الليل عند وقوع سبات على الناس
13Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14اصابني رعب ورعدة فرجفت كل عظامي.
14strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
15فمرّت روح على وجهي. اقشعر شعر جسدي.
15Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
16وقفت ولكني لم اعرف منظرها. شبه قدام عينيّ. سمعت صوتا منخفضا
16Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17أالانسان ابرّ من الله ام الرجل اطهر من خالقه.
17'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18هوذا عبيده لا يأتمنهم والى ملائكته ينسب حماقة.
18Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
19فكم بالحري سكان بيوت من طين الذين اساسهم في التراب ويسحقون مثل العث.
19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20بين الصباح والمساء يحطمون. بدون منتبه اليهم الى الابد يبيدون
20od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21أما انتزعت منهم طنبهم. يموتون بلا حكمة
21Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'