1فاجاب ايوب وقال
1Job progovori i reče:
2صحيح. قد علمت انه كذا. فكيف يتبرر الانسان عند الله.
2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
3ان شاء ان يحاجه لا يجيبه عن واحد من الف.
3Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
4هو حكيم القلب وشديد القوة. من تصلب عليه فسلم.
4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
5المزحزح الجبال ولا تعلم. الذي يقلبها في غضبه
5On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
6المزعزع الارض من مقرها فتتزلزل اعمدتها
6Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
7الآمر الشمس فلا تشرق ويختم على النجوم.
7Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
8الباسط السموات وحده والماشي على اعالي البحر.
8Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
9صانع النعش والجبار والثريا ومخادع الجنوب.
9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
10فاعل عظائم لا تفحص وعجائب لا تعد
10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
11هوذا يمرّ عليّ ولا اراه ويجتاز فلا اشعر به.
11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
12اذا خطف فمن يرده ومن يقول له ماذا تفعل.
12Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
13الله لا يرد غضبه. ينحني تحته اعوان رهب.
13Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
14كم بالاقل انا اجاوبه واختار كلامي معه.
14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
15لاني وان تبررت لا اجاوب بل استرحم ديّاني.
15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
16لو دعوت فاستجاب لي لما آمنت بانه سمع صوتي
16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
17ذاك الذي يسحقني بالعاصفة ويكثر جروحي بلا سبب.
17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
18لا يدعني آخذ نفسي ولكن يشبعني مرائر.
18Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
19ان كان من جهة قوة القوي يقول هانذا. وان كان من جهة القضاء يقول من يحاكمني.
19Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
20ان تبررت يحكم عليّ فمي. وان كنت كاملا يستذنبني
20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
21كامل انا. لا ابالي بنفسي. رذلت حياتي.
21A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
22هي واحدة. لذلك قلت ان الكامل والشرير هو يفنيهما.
22Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
23اذا قتل السوط بغتة يستهزئ بتجربة الابرياء.
23I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
24الارض مسلّمة ليد الشرير. يغشي وجوه قضاتها. وان لم يكن هو فاذا من.
24U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
25ايامي اسرع من عدّاء. تفر ولا ترى خيرا.
25Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
26تمرّ مع سفن البردي. كنسر ينقض الى قنصه.
26K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
27ان قلت انسى كربتي اطلق وجهي واتبلج
27Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
28اخاف من كل اوجاعي عالما انك لا تبرئني.
28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
29انا مستذنب فلماذا اتعب عبثا.
29Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
30ولو اغتسلت في الثلج ونظفت يدي بالاشنان
30Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
31فانك في النقع تغمسني حتى تكرهني ثيابي.
31u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
32لانه ليس هو انسانا مثلي فاجاوبه فنأتي جميعا الى المحاكمة.
32Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
33ليس بيننا مصالح يضع يده على كلينا.
33Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
34ليرفع عني عصاه ولا يبغتني رعبه
34da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
35اذا اتكلم ولا اخافه. لاني لست هكذا عند نفسي
35Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!