الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Job

10

1قد كرهت نفسي حياتي. اسيب شكواي. اتكلم في مرارة نفسي
1Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
2قائلا لله لا تستذنبني. فهمني لماذا تخاصمني.
2Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
3احسن عندك ان تظلم ان ترذل عمل يديك وتشرق على مشورة الاشرار.
3TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
4ألك عينا بشر ام كنظر الانسان تنظر.
4Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
5أأيامك كايام الانسان ام سنوك كايام الرجل
5Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
6حتى تبحث عن اثمي وتفتش على خطيتي.
6Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
7في علمك اني لست مذنبا ولا منقذ من يدك
7kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
8يداك كوّنتاني وصنعتاني كلي جميعا. أفتبتلعني.
8Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
9اذكر انك جبلتني كالطين. أفتعيدني الى التراب.
9Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
10ألم تصبّني كاللبن وخثّرتني كالجبن.
10Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
11كسوتني جلدا ولحما فنسجتني بعظام وعصب.
11Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
12منحتني حياة ورحمة وحفظت عنايتك روحي.
12S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
13لكنك كتمت هذه في قلبك. علمت ان هذا عندك.
13Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
14ان اخطأت تلاحظني ولا تبرئني من اثمي.
14da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
15ان اذنبت فويل لي. وان تبررت لا ارفع راسي. اني شبعان هوانا وناظر مذلتي.
15Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
16وان ارتفع تصطادني كاسد ثم تعود وتتجبر عليّ.
16Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
17تجدد شهودك تجاهي وتزيد غضبك عليّ. نوب وجيش ضدي
17optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
18فلماذا اخرجتني من الرحم. كنت قد اسلمت الروح ولم ترني عين
18Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
19فكنت كاني لم اكن فأقاد من الرحم الى القبر.
19bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
20أليست ايامي قليلة. اترك. كف عني فاتبلج قليلا
20Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
21قبل ان اذهب ولا اعود. الى ارض ظلمة وظل الموت
21prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
22ارض ظلام مثل دجى ظل الموت وبلا ترتيب واشراقها كالدجى
22u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj."