1لامام المغنين. لداود. مزمور. يا اله تسبيحي لا تسكت.
1Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
2لانه قد انفتح عليّ فم الشرير وفم الغش. تكلموا معي بلسان كذب.
2Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
3بكلام بغض احاطوا بي وقاتلوني بلا سبب.
3riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
4بدل محبتي يخاصمونني. اما انا فصلاة.
4Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
5وضعوا علي شرا بدل خير وبغضا بدل حبي
5Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
6فاقم انت عليه شريرا وليقف شيطان عن يمينه.
6"Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
7اذا حوكم فليخرج مذنبا وصلاته فلتكن خطية.
7Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
8لتكن ايامه قليلة ووظيفته ليأخذها آخر.
8Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
9ليكن بنوه ايتاما وامرأته ارملة.
9Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
10ليته بنوه تيهانا ويستعطوا. ويلتمسوا خبزا من خربهم.
10Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
11ليصطد المرابي كل ما له ولينهب الغرباء تعبه.
11Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
12لا يكن له باسط رحمة ولا يكن مترأف على يتاماه.
12Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
13لتنقرض ذريته. في الجيل القادم ليمح اسمهم.
13Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
14ليذكر اثم آبائه لدى الرب ولا تمح خطية امه.
14Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
15لتكن امام الرب دائما وليقرض من الارض ذكرهم.
15nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"
16من اجل انه لم يذكر ان يصنع رحمة بل طرد انسانا مسكينا وفقيرا والمنسحق القلب ليميته.
16Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
17واحب اللعنة فأتته ولم يسر بالبركة فتباعدت عنه.
17Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
18ولبس اللعنة مثل ثوبه فدخلت كمياه في حشاه وكزيت في عظامه.
18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
19لتكن له كثوب يتعطف به وكمنطقة يتنطق بها دائما.
19Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
20هذه اجرة مبغضيّ من عند الرب واجرة المتكلمين شرا على نفسي
20Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
21اما انت يا رب السيد فاصنع معي من اجل اسمك. لان رحمتك طيبة نجني.
21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
22فاني فقير ومسكين انا وقلبي مجروح في داخلي.
22Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
23كظل عند ميله ذهبت. انتفضت كجرادة.
23K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
24ركبتاي ارتعشتا من الصوم ولحمي هزل عن سمن.
24Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
25وانا صرت عارا عندهم. ينظرون اليّ وينغضون رؤوسهم
25Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
26أعنّي يا رب الهي. خلّصني حسب رحمتك.
26Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
27وليعلموا ان هذه هي يدك. انت يا رب فعلت هذا.
27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
28اما هم فيلعنون. واما انت فتبارك. قاموا وخزوا. اما عبدك فيفرح.
28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
29ليلبس خصمائي خجلا وليتعطفوا بخزيهم كالرداء.
29Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
30احمد الرب جدا بفمي وفي وسط كثيرين اسبحه.
30Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
31لانه يقوم عن يمين المسكين ليخلّصه من القاضين على نفسه
31jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.