1على انهار بابل هناك جلسنا. بكينا ايضا عندما تذكرنا صهيون.
1Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
2على الصفصاف في وسطها علقنا اعوادنا.
2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
3لانه هناك سألنا الذين سبونا كلام ترنيمة ومعذبونا سألونا فرحا قائلين رنموا لنا من ترنيمات صهيون
3I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
4كيف نرنم ترنيمة الرب في ارض غريبة.
4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
5ان نسيتك يا اورشليم تنسى يميني****
5Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
6ليلتصق لساني بحنكي ان لم اذكرك ان لم افضل اورشليم على اعظم فرحي
6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
7اذكر يا رب لبني ادوم يوم اورشليم القائلين هدوا هدوا حتى الى اساسها.
7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"
8يا بنت بابل المخربة طوبى لمن يجازيك جزاءك الذي جازيتنا.
8Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
9طوبى لمن يمسك اطفالك ويضرب بهم الصخرة
9Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!