1قصيدة لآساف. لماذا رفضتنا يا الله الى الابد. لماذا يدخن غضبك على غنم مرعاك.
1Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
2اذكر جماعتك التي اقتنيتها منذ القدم وفديتها سبط ميراثك. جبل صهيون هذا الذي سكنت فيه.
2Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
3ارفع خطواتك الى الخرب الابدية. الكل قد حطم العدو في المقدس.
3Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
4قد زمجر مقاوموك في وسط معهدك جعلوا آياتهم آيات.
4Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.
5يبان كانه رافع فؤوس على الاشجار المشتبكة.
5Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
6والآن منقوشاته معا بالفؤوس والمعاول يكسرون.
6sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
7اطلقوا النار في مقدسك. دنسوا للارض مسكن اسمك.
7Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
8قالوا في قلوبهم لنفنيهم معا. احرقوا كل معاهد الله في الارض.
8Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!"
9آياتنا لا نرى. لا نبي بعد. ولا بيننا من يعرف حتى متى
9Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...
10حتى متى يا الله يعير المقاوم ويهين العدو اسمك الى الغاية.
10Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
11لماذا ترد يدك ويمينك. اخرجها من وسط حضنك. افن.
11Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?
12والله ملكي منذ القدم فاعل الخلاص في وسط الارض.
12No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!
13انت شققت البحر بقوتك. كسرت رؤوس التنانين على المياه.
13Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.
14انت رضضت رؤوس لوياثان. جعلته طعاما للشعب لاهل البرية.
14Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.
15انت فجرت عينا وسيلا. انت يبّست انهارا دائمة الجريان.
15Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.
16لك النهار ولك ايضا الليل. انت هيأت النور والشمس.
16Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;
17انت نصبت كل تخوم الارض الصيف والشتاء انت خلقتهما
17ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.
18اذكر هذا ان العدو قد عيّر الرب وشعبا جاهلا قد اهان اسمك.
18Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
19لا تسلم للوحش نفس يمامتك. قطيع بائسيك لا تنس الى الابد.
19Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
20انظر الى العهد. لان مظلمات الارض امتلأت من مساكن الظلم.
20Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
21لا يرجعن المنسحق خازيا. الفقير والبائس ليسبحا اسمك.
21Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
22قم يا الله. اقم دعواك. اذكر تعيير الجاهل اياك اليوم كله.
22Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
23لا تنس صوت اضدادك ضجيج مقاوميك الصاعد دائما
23Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!