1مزمور لآساف. انما صالح الله لاسرائيل لانقياء القلب.
1Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!
2اما انا فكادت تزل قدماي. لولا قليل لزلقت خطواتي.
2A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,
3لاني غرت من المتكبرين اذ رايت سلامة الاشرار.
3jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.
4لانه ليست في موتهم شدائد وجسمهم سمين.
4Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.
5ليسوا في تعب الناس ومع البشر لا يصابون.
5Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
6لذلك تقلدوا الكبرياء. لبسوا كثوب ظلمهم.
6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
7جحظت عيونهم من الشحم. جاوزوا تصورات القلب.
7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8يستهزئون ويتكلمون بالشر ظلما من العلاء يتكلمون.
8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
9جعلوا افواههم في السماء وألسنتهم تتمشى في الارض.
9Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
10لذلك يرجع شعبه الى هنا وكمياه مروية يمتصون منهم.
10Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
11وقالوا كيف يعلم الله وهل عند العلي معرفة.
11pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?"
12هوذا هؤلاء هم الاشرار ومستريحين الى الدهر يكثرون ثروة
12Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
13حقا قد زكّيت قلبي باطلا وغسلت بالنقاوة يدي.
13Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke
14وكنت مصابا اليوم كله وتأدبت كل صباح.
14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
15لو قلت احدّث هكذا لغدرت بجيل بنيك.
15Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.
16فلما قصدت معرفة هذا اذ هو تعب في عينيّ.
16Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim
17حتى دخلت مقادس الله وانتبهت الى آخرتهم.
17sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
18حقا في مزالق جعلتهم. اسقطتهم الى البوار.
18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
19كيف صاروا للخراب بغتة. اضمحلوا فنوا من الدواهي.
19Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
20كحلم عند التيّقظ يا رب عند التيقظ تحتقر خيالهم
20Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
21لانه تمرمر قلبي وانتخست في كليتيّ.
21Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,
22وانا بليد ولا اعرف. صرت كبهيم عندك.
22bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.
23ولكني دائما معك. امسكت بيدي اليمنى.
23Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
24برأيك تهديني وبعد الى مجد تأخذني.
24vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
25من لي في السماء. ومعك لا اريد شيئا في الارض.
25Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
26قد فني لحمي وقلبي. صخرة قلبي ونصيبي الله الى الدهر.
26Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
27لانه هوذا البعداء عنك يبيدون. تهلك كل من يزني عنك.
27Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
28اما انا فالاقتراب الى الله حسن لي. جعلت بالسيد الرب ملجإي لاخبر بكل صنائعك
28A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.