1Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
1By the rivers of Babylon, there we sat down; yea, we wept when we remembered Zion.
2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
2We hanged our harps upon the willows in the midst thereof.
3I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
3For there they that carried us away captive required of us a song; and they that made us wail [required] mirth, [saying,] Sing us [one] of the songs of Zion.
4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
4How should we sing a song of Jehovah's upon a foreign soil?
5Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
5If I forget thee, Jerusalem, let my right hand forget [its skill];
6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
6If I do not remember thee, let my tongue cleave to my palate: if I prefer not Jerusalem above my chief joy.
7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"
7Remember, O Jehovah, against the sons of Edom, the day of Jerusalem; who said, Lay [it] bare, Lay [it] bare, down to its foundation!
8Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
8Daughter of Babylon, who art to be laid waste, happy he that rendereth unto thee that which thou hast meted out to us.
9Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!
9Happy he that taketh and dasheth thy little ones against the rock.