1Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
1CXion cxi tion mia okulo vidis, Mia orelo auxdis kaj komprenis.
2Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
2Kion vi scias, mi ankaux scias; Kaj mi ne estas malpli valora ol vi.
3Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
3Sed mi volus paroli kun la Plejpotenculo, Mi dezirus disputi kun Dio.
4Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
4Tamen vi komentarias malvere, Vi cxiuj estas senutilaj kuracistoj.
5Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
5Ho, se vi silentus, Tio estus sagxeco de via flanko.
6Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
6Auxskultu do mian moralinstruon, Kaj atentu la defendan parolon de mia busxo.
7Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
7CXu pro Dio vi volas paroli malveron, Kaj pro Li paroli falsajxon?
8Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
8CXu vi volas esti personfavoraj al Li, Aux pro Dio vi volas disputi?
9Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?
9CXu estos bone, kiam Li esploros vin? CXu vi volas trompi Lin, kiel oni trompas homon?
10Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
10Li certe vin punos, Se vi sekrete estos personfavoraj.
11Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
11CXu Lia majesto ne konfuzas vin? CXu ne falas sur vin timo antaux Li?
12Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
12Viaj memorigoj estas sentencoj polvaj, Via bastionoj estas amasoj da argilo.
13Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
13Silentu antaux mi, kaj parolos mi, Kio ajn trafos min.
14Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
14Por kio mi portu mian karnon en miaj dentoj Kaj metu mian animon en mian manon?
15On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
15Li ja mortigos min, kaj mi ne havas esperon; Sed pri mia konduto mi volas disputi antaux Li.
16I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
16Tio jam estos savo por mi, CXar ne hipokritulo venos antaux Lin.
17Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.
17Auxskultu mian parolon Kaj mian klarigon antaux viaj oreloj.
18Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
18Jen mi pretigis jugxan aferon; Mi scias, ke mi montrigxos prava.
19Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.
19Kiu povas procesi kontraux mi? Tiam mi eksilentus kaj mortus.
20Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
20Nur du aferojn ne faru al mi, Tiam mi ne kasxos min antaux Via vizagxo:
21digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
21Malproksimigu de mi Vian manon, Kaj Via teruro ne timigu min.
22Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
22Tiam voku, kaj mi respondos; Aux mi parolos, kaj Vi respondu al mi.
23Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
23Kiom da malbonagoj kaj pekoj estas sur mi? Sciigu al mi miajn krimojn kaj pekojn.
24Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
24Kial Vi kasxas Vian vizagxon Kaj rigardas min kiel Vian malamikon?
25Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
25CXu Vi volas montri Vian forton kontraux desxirita folio? Kaj cxu sekigxintan pajleron Vi volas persekuti?
26O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
26CXar Vi skribas kontraux mi maldolcxajxon Kaj venigas sur min la pekojn de mia juneco.
27koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
27Vi metis miajn piedojn en sxtipon, Vi observas cxiujn miajn vojojn, Kaj Vi observas la plandojn de miaj piedoj;
28Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!
28Dum mi ja disfalas kiel putrajxo, Kiel vesto dismangxita de tineoj.