1Elifaz Temanac progovori tad i reče:
1Ekparolis Elifaz, la Temanano, kaj diris:
2"Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?
2CXu sagxulo povas respondi per ventaj opinioj, Kaj plenigi sian ventron per sensencajxoj?
3Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?
3Vi disputas per vortoj senutilaj, Kaj per paroloj, kiuj nenion helpas.
4Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
4Vi forigas la timon, Kaj senvalorigas pregxon antaux Dio.
5Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
5CXar via malbonago instigas vian busxon, Kaj vi elektis stilon de maliculoj.
6vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.
6Vin kondamnas via busxo, ne mi; Kaj viaj lipoj atestas kontraux vi.
7Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
7CXu vi naskigxis la unua homo? CXu vi estas kreita pli frue ol la altajxoj?
8Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?
8CXu vi auxdis la sekretan decidon de Dio, Kaj alkaptis al vi la sagxon?
9Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?
9Kion vi scias tian, kion ni ne scias? Kion vi komprenas tian, kio al ni mankas?
10Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
10Inter ni estas grizuloj kaj maljunuloj, Kiuj vivis pli longe ol via patro.
11Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?
11CXu tiel malmulte valoras por vi la konsoloj de Dio Kaj vorto kvieta?
12Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima
12Kial vin tiel levas via koro, Kaj kial tiel palpebrumas viaj okuloj,
13kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!
13Ke vi direktas kontraux Dion vian koleron, Kaj elirigis el via busxo tiajn vortojn?
14Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?
14Kio estas homo, ke li povus esti pura Kaj ke naskito de virino povus esti prava?
15Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,
15Vidu, inter Liaj sanktuloj ne cxiuj estas fidindaj, Kaj la cxielo ne estas pura en Liaj okuloj:
16a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!
16Des pli homo, abomeninda kaj malbona, Kiu trinkas malbonagojn kiel akvon.
17Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,
17Mi montros al vi, auxskultu min; Kaj kion mi vidis, tion mi rakontos,
18i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa
18Kion sagxuloj diris kaj ne kasxis antaux siaj patroj,
19kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.
19Al kiuj, al ili solaj, estis donita la tero, Kaj fremdulo ne trairis meze de ili:
20Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.
20Dum sia tuta vivo malpiulo estas maltrankvila, Kaj la nombro de la jaroj de tirano estas kasxita antaux li;
21Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
21Teruroj sonas en liaj oreloj; Meze de paco venas sur lin rabisto.
22Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,
22Li ne esperas, ke li savigxos el mallumo; Kaj li sercxas cxirkauxe glavon.
23strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.
23Li vagadas, sercxante panon; Li scias, ke preta estas en lia mano la tago de mallumo.
24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
24Teruras lin mizero kaj premateco, Venkobatas lin kiel regxo, pretigxinta por batalo;
25On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom
25Pro tio, ke li etendis sian manon kontraux Dion Kaj kontrauxstaris al la Plejpotenculo,
26Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
26Kuris kontraux Lin kun fiera kolo, Kun dikaj dorsoj de siaj sxildoj.
27Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
27Li kovris sian vizagxon per graso Kaj metis sebon sur siajn lumbojn.
28Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;
28Li logxas en urboj ruinigitaj, En domoj ne logxataj, Destinitaj esti sxtonamasoj.
29cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.
29Li ne restos ricxa, lia bonstato ne tenigxos, Kaj lia havajxo ne disvastigxos sur la tero.
30On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.
30Li ne forklinigxos de mallumo; Flamo velksekigos liajn brancxojn, Kaj Li forigos lin per la blovo de Sia busxo.
31U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.
31La erarinto ne fidu vantajxon, CXar vanta estos lia rekompenco.
32Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.
32Antauxtempe li finigxos, Kaj lia brancxo ne estos verda.
33Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.
33Lia nematura bero estos desxirita, kiel cxe vinbertrunko; Kaj lia floro defalos, kiel cxe olivarbo.
34Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
34CXar la anaro de la hipokrituloj senhomigxos; Kaj fajro ekstermos la tendojn de tiuj, kiuj prenas subacxeton.
35Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."
35Ili gravedigxis per malpiajxo kaj naskis pekon, Kaj ilia ventro pretigas malicajxon.