1Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
1Vaata, kõike seda on mu silm näinud, kõrv kuulnud ja tähele pannud.
2Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
2Mida teie teate, seda tean minagi, ma ei jää teist maha.
3Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
3Aga ma tahaksin Kõigevägevamaga rääkida ja meeleldi ennast kaitsta Jumala ees.
4Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
4Sest teie olete valega võõpajad, ebaarstid olete teie kõik!
5Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
5Oleks küll parem, kui te vaikiksite, siis võiks seda pidada teie tarkuseks.
6Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
6Kuulge ometi mu manitsust ja pange tähele mu huulte väiteid!
7Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
7Kas tahate Jumala kasuks valet rääkida ja tema heaks pettust sõnastada?
8Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
8Kas tahate olla tema poolt, Jumala kasuks asja ajada?
9Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?
9Ons see hea, kui ta teid läbi katsub? Või tahate teda petta nagu inimest?
10Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
10Ta karistab teid karmilt, kui te oma poolehoidu osutate salalikult.
11Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
11Kas tema auväärsus ei teegi teile hirmu ja kartus tema ees ei valda teid?
12Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
12Teie väited on tuhka kirjutatud, teie kilbid on savikilbid.
13Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
13Olge vait mu ees ja laske mind rääkida, tulgu siis mu peale mis tahes!
14Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
14Ma võtan oma ihu hammaste vahele ja panen oma hinge pihku.
15On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
15Vaata, ta tapab mu! Ma ei looda enam! Ma tahan tema ees ainult õigustada oma teed.
16I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
16Seegi on mulle abiks, et jumalatu ei pääse tema palge ette.
17Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.
17Kuulge hästi mu sõnu ja võtke kõrvu mu seletus!
18Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
18Vaata ometi, ma olen asunud õigust jalule seadma: ma tean, et mul on õigus.
19Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.
19Kes tahaks mulle vastu vaielda? Siis ma vaikiksin nüüd ja heidaksin hinge.
20Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
20Ainult kaks asja tee mulle, siis pole mul vaja ennast sinu eest peita:
21digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
21võta käsi mu pealt ära ja hirm sinu ees ärgu heidutagu mind!
22Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
22Hüüa siis ja mina vastan, või räägin mina ja sina vasta mulle!
23Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
23Kui palju on mul süütegusid ja patte? Tee mulle teatavaks mu üleastumine ja patt!
24Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
24Miks peidad oma palge ja pead mind oma vaenlaseks?
25Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
25Kas tahad hirmutada lendlevat lehte ja taga ajada kuivanud kõrt,
26O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
26et sa mu vastu kirja paned kibedaid asju ja lased mind tasuda mu noorpõlve süütegusid,
27koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
27paned mu jalad pakku, valvad kõiki mu radu ja märgid enesele mu jalajälgi?
28Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!
28Jah, inimene on kõdunenud nahklähkri sarnane, otsekui koi järatud riie.