1Job progovori i reče:
1Siis rääkis Iiob ja ütles:
2"Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti!
2'Kuidas sa küll oled aidanud rammetut, toetanud jõuetut käsivart!
3Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.
3Kuidas sa küll oled rumalale nõu andnud ja suurt tarkust õpetanud!
4Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?"
4Kelle abiga sa oled pidanud kõnesid ja kelle vaim on sinust välja tulnud?
5Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine.
5Surnute vaimud all värisevad, hirmu täis on veed ja nende elanikud.
6Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.
6Paljas on surmavald Jumala ees ja kadupaigal pole katet.
7On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.
7Ta laotab põhjakaare tühjuse üle ja riputab maa eimillegi kohale.
8On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.
8Ta seob veed oma pilvedesse ja pilv ei rebenegi nende raskuse all.
9On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega.
9Ta peidab oma aujärje, laotab selle üle oma pilve.
10On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
10Ta joonistab vetepinnale sõõri kuni valguse ja pimeduse piirini.
11Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.
11Taeva sambad kõiguvad ja kohkuvad tema sõitlusest.
12Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću.
12Oma rammuga liigutab ta merd ja oma taibukuses peksab ta Rahabit.
13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.
13Tema hingusest selgib taevas, tema käsi torkab läbi põgeneva mao.
14Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"
14Vaata, need on ainult tema tee ääred. Ja see on siiski ainult sosin, mida me temast kuuleme. Aga tema vägevuse äikest - kes seda suudaks mõista?'