1Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
1Laulujuhatajale: Taaveti laul. Mu kiituse Jumal, ära ole vait!
2Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
2Sest nad on avanud mu vastu õela ja petise suu; nad räägivad minuga valekeelel;
3riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
3nad on mind piiranud vihkamissõnadega ja võitlevad mu vastu põhjuseta.
4Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
4Mu armastuse pärast kaebavad nad minu peale, aga mina palvetan.
5Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
5Nemad tasuvad mulle head kurjaga ja mu armastust vihkamisega.
6"Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
6Sea õel tema vastu ja saatan seisku ta paremal käel!
7Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
7Kohtust väljugu ta hukkamõistetult ja tema palve saagu patuks!
8Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
8Tema päevi olgu pisut, ta amet saagu teisele!
9Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
9Ta lapsed jäägu vaeslasteks ja ta naine leseks!
10Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
10Ta lapsed hulkugu ümber ja kerjaku ning otsigu toitu kaugel oma varemeist!
11Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
11Liigkasuvõtja võtku kõik, mis tal on, ja muulased rüüstaku ta töövaeva!
12Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
12Ärgu olgu tal kedagi, kes osutab heldust ta vastu, ja ärgu olgu kedagi, kes annaks armu tema vaeslastele!
13Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
13Tema järglased saagu otsa, teises põlves kustugu tema nimi!
14Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
14Tema esiisade pahateod seisku Issandal meeles ja tema ema pattu ärgu kustutatagu!
15nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"
15Olgu need Issanda ees alati, ja ta kaotagu maa pealt nende mälestus!
16Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
16Sest see mees ei mõelnud teha head, vaid kiusas viletsat ja vaest ja meeleheitel olevat, et teda surmata.
17Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
17Ta armastas needmist - see tabagu teda! Temale ei meeldinud õnnistamine - see jäägu temast kaugele!
18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
18Ta riietas end needmisega nagu kuuega - see tungigu nagu vesi tema sisemusse ja nagu õli ta kontidesse!
19Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
19Olgu see temale nagu riie, millesse ta ennast mähib, ja nagu vöö, millega ta alati ennast vöötab!
20Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
20Niisugune olgu mu pealekaebajate palk Issanda käest ja nende palk, kes räägivad kurja minu hinge vastu!
21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
21Aga sina, Issand, mu Jumal, tee minuga oma nime kohaselt, sest sinu heldus on hea: kisu mind välja!
22Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
22Sest mina olen vilets ja vaene, ja mu süda on läbi torgatud mu sees.
23K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
23Ma kaon nagu vari, mis pikemaks venib, mind raputatakse maha nagu rohutirtse.
24Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
24Mu põlved nõrkevad paastumisest ja mu liha kõhnub rasvatuks.
25Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
25Ma olen saanud neile teotuseks, mind nähes nad vangutavad pead.
26Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
26Aita mind, Issand, mu Jumal! Päästa mind oma heldust mööda!
27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
27Tundku nad, et see on sinu käsi, et sina, Issand, oled seda teinud!
28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
28Kui nad neavad, siis sina õnnista! Kui nad kipuvad kallale, siis jäägu nad häbisse, aga sinu sulane rõõmustagu!
29Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
29Mu vastased riietugu teotusega ja mähkigu end oma häbisse nagu ülekuube!
30Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
30Ma tahan Issandat väga tänada oma suuga ja paljude seas teda kiita,
31jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
31sest tema seisab vaese paremal käel, et päästa tema hing hukkamõistjate käest.