1Pjesma. Psalam. Davidov.
1Taaveti laul ja lugu.
2Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati.
2Kindel on mu süda, oh Jumal! Ma tahan laulda ja mängida, samuti mu au.
3Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
3Virgu, naabel, virgu, kannel, ma äratan üles koidu!
4Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,
4Issand, ma tahan sind tänada rahvaste seas, ja tahan sulle mängida rahvahõimude keskel.
5jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.
5Sest suur kuni taevasteni on sinu heldus ja kuni ülemate pilvedeni sinu ustavus.
6Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
6Jumal, ülenda ennast üle taevaste ja üle kogu ilmamaa olgu su auhiilgus!
7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!
7Et pääseksid su armsad, selleks aita oma parema käega ja vasta meile!
8Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti.
8Jumal on rääkinud oma pühamus: Ma tahan võidutseda, jaotada Sekemi ja mõõta ära Sukkoti oru.
9Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
9Gilead on minu ja Manasse on minu, Efraim on mu pea kaitse. Juuda on mu valitsuskepp,
10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!"
10Moab on mu pesukauss, Edomi peale ma viskan oma sandaali. Vilistimaa, hõiska minule!
11Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?
11Kes viib mu kindlasse linna? Kes saadab mind Edomini?
12Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?
12Eks sina, Jumal, tõuganud meid ära, ega sina, Jumal, läinudki välja meie sõjaväega?!
13Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna!
13Anna meile abi kitsikuses, sest tühine on inimeste abi!
14S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane.
14Jumalaga me teeme vägevaid tegusid ja tema tallab maha meie rõhujad.