1Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
1Halleluuja! Jah, hea on mängida meie Jumalale; jah, kaunis ja kohane on kiituslaul.
2Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
2Issand ehitab Jeruusalemma, tema kogub Iisraeli hajutatud.
3On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
3Ta parandab need, kelle süda on murtud, ja seob kinni nende valusad haavad.
4On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
4Tema määrab tähtede arvu ja nimetab neid kõiki nimepidi.
5Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
5Meie Issand on suur ja vägev rammult; tema mõistus on määratu.
6Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
6Issand peab ülal viletsaid, aga õelad alandab maani.
7Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
7Laulge Issandale tänuga, mängige kandlel kiitust meie Jumalale,
8Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
8kes katab taeva paksude pilvedega, kes valmistab maale vihma, kes laseb tärgata rohu mägedele,
9On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
9ta annab loomadele nende toidu ja kaarnapoegadele, kes teda hüüavad.
10Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
10Temale ei meeldi hobusevägi ega ole tal head meelt jalameeste säärtest.
11Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
11Issandal on hea meel neist, kes teda kardavad, kes loodavad tema helduse peale.
12Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
12Ülista, Jeruusalemm, Issandat! Siion, kiida oma Jumalat!
13On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
13Sest tema on teinud tugevaks su väravate riivid, tema õnnistab su lapsi sinu sees.
14On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
14Ta annab rahu su piirile, ta küllastab su tuumaka nisuga.
15Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
15Ta läkitab oma ütlused maa peale, rutusti jookseb tema sõna.
16Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
16Ta annab lund nagu villa, ta külvab halla nagu tuhka.
17On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
17Ta viskab oma jääd nagu palukesi: kes võib püsida tema külma ees?
18Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
18Ta läkitab oma sõna ja sulatab nad; ta laseb oma tuult puhuda ja veed vulisevad.
19Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
19Ta annab teada oma sõna Jaakobile ja Iisraelile oma määrused ja seadused.
20Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
20Nõnda ei ole tema teinud ühelegi paganarahvale, ja tema seadusi ei ole nad tundnud. Halleluuja!