1Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.
1Laulujuhatajale: viisil 'Ära hävita!'; Taaveti mõistulaul.
2Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?
2Kas te tõesti räägite õigust, kohtunikud? Kas te õiglaselt mõistate kohut, inimlapsed?
3Ne, već bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.
3Küll te teete südames ülekohut, oma käte vägivalda te kaalute välja maa peal.
4Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe.
4Õelad on loobunud Jumalast lapsekojast alates, valetajad on eksinud sünnist saadik.
5U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši začepljuje
5Neil on mürki nagu ussi mürk, nagu kurdil rästikul, kes oma kõrvad kinni topib,
6da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju.
6et ta ei kuuleks lausujate häält, osava võluri võlumist.
7O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!
7Jumal! Purusta hambad nende suus; kisu välja noorte lõvide hambad, Issand!
8K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.
8Hääbugu nad nagu vesi, mis laiali voolab; lasku ta välja oma nooled, kuid need olgu otsekui teravikuta!
9Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.
9Nagu tigu, kes sulab, nad kadugu, nagu nurisünnitis, mis ei ole näinud päikest!
10Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.
10Enne kui teie pajad saavad tunda kibuvitsa leeki, viigu torm nad laiali, olgu toorelt või kuumalt!
11Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora.
11Õige rõõmustab, nähes kättemaksmist; ta peseb oma jalad õela veres.
12I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"
12Ja inimesed ütlevad: 'Ometi on õigel kasu; tõesti on olemas Jumal, kes mõistab kohut maa peal.'